Potaknuta dobronamjernim nedavnim pitanjem prijatelja o mojoj profesiji, zamislila sam se i pokušala definirati područje svojeg djelovanja.
Koja je vrsta klijenta kojoj se svojim postovima obraćam?
Istina, već koju godinu nisam redoviti trener grupnih programa, a i individualno sve rjeđe treniram ljude. Ono što sam započela prakticirati prije petnaestak godina, kroz razne edukacije i doškolovanje, sve je dublje zalazilo u područje postrehabilitacije i udaljavalo se od rekreacije. Za tu mogućnost zahvaljujem i našim vrsnim trenerima, jer su vježbači sada u njihovim stručnim rukama!
Postrehabilitaciju za ublažavanje bolova i lokomotornih smetnji prakticiram kineziterapijskim metodama, ponajprije kroz razvojnu kineziologiju i DNS sustav, reedukacijom CNS-a i učenjem pravilnog obrasca gibanja. To se savršeno nadovezuje na AEQ metodu.
Klijenti koji su kod Mikete naučili AEQ pokrete puno spremnije prihvaćaju učenje biotičkih motoričkih znanja i njihov je oporavak brži, a životno zadovoljstvo veće. Kineziterapija se odvija prakticirajući ona znanja, odnosno kretnje koje smo evolucijski naslijedili kao vrsta (npr. kotrljanje, puzanje, hodanje…), a vezana su uz pravilan obrazac disanja i neutralnu poziciju zgloba. Razvijaju se usporedo s razvojem mozga, pomoću djelovanja sile teže i naše želje da se krećemo. Na njih se kasnije nadovezuju opća motorička znanja (pregib, čučanj, iskorak, rotacija, potisak, povlačenje…), a ona su već, dio treninga s većim ili manjim opterećenjem (bodyweight, kettlebell, šipka…).
Tu moj posao najčešće završava jer na ovom stupnju učenja klijent više ne osjeća bolove ili su maksimalno reducirani ovisno o vrsti problematike (najčešći su oporavci nakon operacije kralježnice, carskog reza, skolioze, multipla skleroza, artritis, artroza i općenito; bolovi…) Vježbač dobiva zeleno svjetlo i spreman je za trening.
Zato svakom svom klijentu kažem: “Što me manje vidiš – znači da ti je bolje!”
Tea Miketa
