Dijastaza rektusa je udaljavanje dvije polutke trbušnog mišića rektusa abdominisa prilikom djelovanja intraabdominalnog pritiska. Često nastaje u trudnoći, a o njoj smo već pisali u članku Ispod površine. Nije zabrinjavajuća u svakom svom izdanju; može biti šira ili uža, plića ili dublja. Ako je rascjep uži od dva prsta i nije dubok, to je funkcionalna dijastaza koja neće stvarati komplikacije.
Važno je znati također da je ta pojava vrlo promjenjivog karaktera: može biti uža ujutro, a šira pred kraj dana. Na nju utječe i vrsta dnevne fizičke aktivnosti osobe te trenutni položaj tijela. Stoga postoji točno određeni položaj tijela u kojem se dijastaza mjeri. Dobro bi bilo da je svedena na minimum posebnim vježbama prije početka intenzivnijeg treninga.
Za mišljenje smo pitali kineziologinju Gordanu Majerić iz Fiskulture – Prostora urbanog treninga iz Zagreba koja već 15 godina istražuje načine kako treningom i manipulativnim metodama mekog tkiva doći do željenih rezultata i otkloniti bazične kompenzacijske obrasce. Stalnim uvođenjem novih korektivnih pristupa, educiranjem vježbača te dajući vlastiti primjer, sjajan je borac protiv disfunkcija.
Poznato je da je osoba s dijastazom sklonija hernijama (kilama). Jasno da joj ne biste preporučili da se bavi bodybuildingom, ali kako izbjeći svakodnevne poslove ili podizanje vlastitog djeteta?
– Čitajući o temi dijastaze internet nudi mnoga objašnjenja/definicije/do’s-and-don’ts savjete, i jedan od njih je i “ne raditi klasične trbušnjake i ne dizati ništa teško”. Kad se mlada majka suoči sa zabranom nošenja svog djeteta odluka nije nimalo laka. Znamo da klasične vježbe za trbuh (pogotovo kontrakcija postraničnih trbušnih mišića) može dovesti do povlačne sile koja odvaja prednja rubna hvatišta i produbljuje procjep, pa naizgled ne ostaje puno tehnika za “jačanje trbuha”. Ono što se previdjelo u tim savjetima jest da se naša trbušna preša sastoji od tri sloja i da svaki svojim doprinosom stabilizira trup, i umjesto da se problem rješava na površini, treba započeti s unutarnjom jedinicom. Zdjelično dno s najdubljim slojem mišića trupa je TO područje. Osvijestiti osobu, pronaći i probuditi osjećaj kontrakcije dubine je prvi korak u sjedinjenju “posvađanih polovica rectus abdominusa”. Kad trup dobije betonsku konstrukciju oko osovine kretanja (kralježnice) tada površinskom sloju ne preostaje ništa drugo nego da prati, to jest da očvrsne zatvorivši rupu. Dakle, rješenje je naučiti mamu da podiže svoje dijete prvotno aktivirajući unutarnju jedinicu trupa osvijestivši dubinsku kontrakciju štita oko kralježnice, naglasila je Majerić koju smo pitali da nam kaže misli li da bi zdravstveni djelatnici trebali educirati rodilje po tom pitanju.
– Pitanje nužnosti edukacije rodilja nema nikakve sumnje jer ako se ženi i prije promjena na trbušnoj preši jasno objasni kroz što će nužno proći i kako (tijekom i poslije trudnoće) na te promjene reagirati, mnoge posljedice će se moći izbjeći ili umanjiti, objasnila je Majerić.
Zanimalo nas je ako je moguće da ta pojava uzrokuje nedovoljnu stabilnost corea, a time otvara mogućnost oštećenju međukralješničkih diskova?
– Kralježnicu, osnovni stup našeg kretanja, gledamo kao jedinstven mehanički sklop koji ima nevjerojatnu moć pokretanja, ali i sprečavanje kretanja ako tako prilika nalaže. To se jedino nesmetano događa u okolnostima koji pružaju pametnu i pravovremenu potporu toj istoj fenomenalnoj osovini. Glavni akteri tih okolnosti su mišići trupa. Dubina daje potporu, ali pod uvjetom da je površina prati. Gledajmo to kao fasadu kuće koja je istrošena i ne daje više ni estetsku ni zaštitnu funkciju. Vlaga i drugi vanjski mehanički uvjeti prodiru kroz golu ciglu i djeluju i na unutrašnjost kuće – zidovi propadaju i gube na čvrstoći. Kuća više nije sigurna. Tako ni vaši čuvari kralježnice više nisu u top formi ako nemaju apsolutnu i lojalnu potporu svih slojeva trbuha, posebno površinskog sloja koji migrira u stranu ostavljajući jedan cijeli prednji dio kuće bez zaštite! To će značajno utjecati na nestabilnost trupa, zaključila je Majerić.
