Tea Miketa: Dijastaza i ja

Tea Miketa: Dijastaza i ja

Za dijastazu sam prvi put čula prije 15 godina, kad je moj sin imao nepunu godinu dana. Ne, nisam za tu pojavu čula od zdravstva, kao što bi i trebala mlada mama, već na edukaciji za instruktore u PBS-u, Kineziološkom učilištu Body tehnike, koje sam pohađala. Tada nam je predavala Gordana Majerić, a tečaj kojeg sam u tom trenutku slušala odnosio se na vježbanje u trudnoći.

Oduvijek sam bila fascinirana našim coreom, trupom, centrom tijela – danas u hrvatskom jeziku još uvijek ne postoji usvojen izraz za taj termin. O tome sam čak raspravljala s profesorima i mojom mentoricom Jelenom Paušić na Kineziološkom fakultetu prije par godina, dok sam se bavila znanstvenim eksperimentima i pisanjem radova vezanim uz core, dijastazu, stabilizaciju trupa, tijela, ravnotežu.

Anyways, oduvijek sam bila zadivljena svim funkcijama corea, mogućnostima, sposobnostima; još od pjevačkih dana i prvog susreta s pojmom dijafragma.

Pojam dijastaza (ja sam tada imala funkcionalnu, prst širine) mi se prije 15 godina usjekao u pamćenje kao nešto jako važno, specifično, posebno, jedna od fantastičnih mogućnosti našeg tijela da se adaptira i da bude životno. Goga je pokazala vježbu koju i dan-danas koristim kada radim s klijentima koji imaju dijastazu vrijednu “popravka”. Naravno, od tada se moje znanje nadopunilo, ali išlo je dosta sporo. Za dijastazu idući put od mentora/predavača čujem tek na tečaju DNS-a u Splitu, gdje je Michal Truc pokazao još jednu od metoda za sanaciju, koju također danas koristim. U međuvremenu sam pročitala i mnoštvo knjiga, razgovarala s malobrojnim kolegama koje je ta tematika zanimala, kao što su Maja Diklić i Ivana Martinović, i radila, neprekidno radila i dokumentirala materijal u svojim člancima. Na našem webu, u članku Ispod površine, možete pročitati što sam pisala još 2015. godine.

Napisala sam puno neobjavljenih case study članaka i tako učila metodom pokušaja i pogrešaka. Jednu preglednu radnju u kojoj pišem što sam sve proučila čitajući o dijastazi te što od poznatih sistema funkcionira, a što ne (uglavnom ne funkcioniraju) možete pročitati na mom Research gate profilu, otvorena je za javnost.

Nakon više godina učenja i prakse, počela sam i sama držati edukacije za druge instruktore i poučavati ih ono što znam o coreu, dijastazi, pješčanom satu, otvorenim škarama pa čak i o hijatalnoj herniji. Mnogi instruktori koji danas rade s dijastazom su prošli obuku i kod mene, zbog čega sam jako sretna. Uvijek volim dijeliti znanje i super mi je što sada ta tema više nije toliko nepoznata, specifična i mistična. Sve što sam ikad radila po pitanju dijastaze i corea imam pomno dokumentirano u svojim spisima. Imam čak i fotke početnog i završnog stanja nakon tretmana većine svojih klijentica, čak i kolegica koje su došle na tretman, poduku i ćaskanje o materiji. Prije par godina mi je educirati druge bilo veliko zadovoljstvo, ponekoj od njih sam svoj tretman i znanje od srca poklonila. Meni su za uspomenu ostale njihove fotke 🙂

Moj sistem je sada razrađeniji nego ikad, a kao krunu svega mogu navesti rijetku DNS edukaciju o disfunkcijama zdjeličnog dna koju sam završila u veljači 2022. godine. Kao što rekoh, nitko nema autorska prava na pokret, ali lijepo je znati zahvaliti se onome tko ti je pomogao na putu prema znanju.

Neki se ljudi ne znaju referirati na one od kojih su učili što je samo pitanje bontona pa nije naročito bitno.

Neki ljudi umjesto da se zahvale izokrenu istinu, što je već pitanje morala pa mi je bitno.

Stoga, hvala na svakoj poduci mojim gorenavedenim mentorima i kolegama s kojima sam i od kojih sam zaista učila o dijastazi!

Kontaktiraj me za korektivna rješenja kroz moj mommy shine program   na teamiketa@gmail.com

Tea Miketa

 

Komentari