Kada ste posljednji put stvarno osjetili svoje tijelo “iznutra”. Današnji fitness protokoli, ali i život orijentirani su na vanjske podražaje i vanjske osjete. Previše snage, brzine, žestine, znoja, podataka, obveza, problema i želja ne ostavljaju dovoljno vremena da budemo sami sa sobom.
Uslijed traume, kako fizičke tako i psihičke te emotivne naravi, naše tijelo reagira tako da se “stisne”. Iako ste možda opušteni neki od mišića se jednostavno ne daju opustiti do kraja niti imate voljnu kontrolu na njima. To se zove SENZORNO MOTORNA AMNEZIJA koja nastaje uslijed gore navedenih trauma.his text.
Ona se javlja kao tupa i konstantna bol, iako ste zapravo zdravi. Mišići ostaju stisnuti do neke granice čak i u stanju mirovanja. Tako se naš mozak organizirao da bi mogao i dalje obavljati zadatke koji su pred njim, kao što su trčati maraton, dizati velike kilaže, razvoziti troje djece na razne aktivnosti, upravljati poduzećem od 30 zaposlenih. Mozak reagira na uvijek isti način preko primitivnih refleksa koje smo stekli od rođenja, a to su Landau refleks, Startle refleks i Trauma refleks.
Hanna Somatics je sustav koji je napravio Thomas Hanna koji je zapravo bio učenik poznatijeg Moshe Feldenkraisa. On je ova tri refleksa podijelio na reflex Zelenog svjetla (green light refleks), reflex crvenog svjetla (red light refleks) i Trauma reflex (trauma reflex).
Refleks zelenog svjetla je refleks akcije i rada. Previše napeta leđa, vrat,stražnji dio nogu. Nešto slično kao konstantna vojna postura spremna za stalno djelovanje. Također je to i određena vrsta hiperaktivnosti, nemogućnost fokusa i stavljanje previše obveza u svoj život.
Refleks crvenog svijetla je primitivni reflex zaštite od vanjskih utjecaja. Pognuta ramena, “grbava leđa”, glava gurnuta naprijed, loš obrazac disanja, savijena koljena i kukovi. Uglavnom su to ljudi koji su potišteni, bez samopouzdanja, tužni i depresivni.
Traumatski reflex nastaje uslijed ozljede tijela na jednoj strani. Poradi toga mozak organizira tijelo da se makne od ozljede tako da stisne neke mišiće. Oni ostanu stisnuti i nakon ozljede jer nikada nisu dobili dobru komadnu da se opuste. To možete primijetiti na sebi tako što ste lagano nagnuti na jednu stranu. To bi bila skolioza, ali i ozljeda koljena, operacija ingvinalne hernije, uganuće gležnja.
Svi navedeni refleksi tvore određenu simptomatologiju koja se uglavnom manifestira bolovima, nemogućnosti opuštanja, umorom i lošom mobilnošću. Kasnije se to sve može reflektirati na naše cjelokupno biće u obliku načina ponašanja i reagiranja na vanjske podražaja bez obzira da li su fizičke, psihičke ili emotivne naravi.
U somatskim vježbama Hanna Somatics laganim veoma jednostavnim pokretima vraćamo svjesnu kontrolu nad svojim tijelom. Na ovaj način zapravo mozgu pokazujemo kako da ima rješenja da ova tri refleksa bolje kontrolira ili da ih nema. Vježbe su jako jednostavne i namjera im nije jačanja mišića nego usklađivanje i optimizacija rada mišićnih skupina te bolje svjesne kontrole mišića. Kao terapeut uvijek promatramo klijenta “izvana” dok zapravo nikada ne znamo što se događa s klijentom “iznutra” te kako on doživljava samog sebe.
Ako vas zanima više informacija slobodno pogledajte: http://essentialsomatics.com/ i http://aeq.si/
