“Trbušno” ili “prsno” disanje?

“Trbušno” ili “prsno” disanje?

„Udah u trbuuuh, izdah iz trbuuuha… Udah u prsa, izdah iz prsa…“ Slušam instruktoricu yoge kako vodi vježbe disanja za svoje vježbače. Ovakvim slikovitim opisima pribjegava većina instruktora koji poučavaju vježbe disanja. Taj sistem pali da klijenti shvate koji dio tijela se treba ili može aktivirati i pomicati kada vrše udah ili izdah. Međutim, ta je metodika ravna onoj koja se koristi prilikom učenja strana svijeta u trećem razredu osnovne škole, kada se desetogodišnjacima objašnjava da Sunce IZLAZI na istoku a ZALAZI na zapadu.

Premda su već stari Grci zastupali heliocentrični sustav (Sunce je u centru a ostali planeti se vrte oko njega), u današnjim se mlađim razredima i dalje priča o tome kako se Sunce giba oko Zemlje, da bi se kasnije, u starijim razredima ta teorija konačno pobila.

No praktikanti nekog od tečaja kvalitetnog disanja uglavnom nemaju 10 godina i sposobni su shvatiti što se u njihovim tijelima događa kada udišu, a što kada izdišu. Zapravo, o tome su na biologiji učili već u osnovnoj školi i premda su zasigurno čuli da sav zrak kojeg udahnemo ide kroz nos ili usta u dušnike pa u PLUĆA, oni i dalje vole vjerovati da zrak ide u trbuh, ide u rebra ili u prsa.

Udahom zrak uvlačimo u pluća!

Moja je praksa (bivši sam učitelj – jednostavno ne podnosim nastavne jedinice na kojima Sunce izlazi ili zalazi) sama pisati svoj program i taj program provoditi u praksu. Ljudi koji mi dolaze imaju pravo znati što se u njihovim tijelima događa, a moja je dužnost da im to pojasnim. Ako neke dijelove tijela ne vide, to ne znači da oni ne postoje! Ako im se uspije predočiti što se u njihovoj unutrašnjosti događa kada izvode neku vježbu, vizualizacija će biti prisutna dok je izvode i samim time će njihova vježba imati bolji feedback.

Udah u trbuh?

Način da se opiše vrsta disanja prilikom kojeg se trbuh pomiče prema van svakim udahom, a prema unutra svakim izdahom. No, zrak i dalje ide u pluća. Ova vrsta disanja je prirodna jer tako dišemo dok smo djeca. Stres, bolesti, fizičke anomalije pa čak i trudnoća uvjetuju da disanje promijeni svoj ritam te da se trbuh prestane pomicati u svom prirodnom taktu. 95 posto mojih klijenata na prvom našem susretu ne diše na ovaj način. Srećom, disanje je obrazac, a ne vještina, pa svi oni – najčešće u vrlo kratkom roku – uhvate ritam.
U vježbama disanja često se nastoji što više napeti trbuh, no nama to nije cilj. Cilj nam je da nastane normalna napetost u abdomenu koja je opipljiva sa svih strana (sprijeda, bočno i straga) te da trbuh ne poprimi izgled okruglog balona već da trbušni kontejner više nalikuje pravokutnom termoforu.

Udah u prsa?

Način da se opiše vrsta vježbi disanja prilikom kojeg se prsa pomiču prema van sa svakim udahom (najčešće se istovremeno i uvlači trbuh). Zrak i dalje ide u pluća, premda u manjoj mjeri. Ovo disanje je karakteristično za stresne situacije ili neke fizičke poremećaje koji na njega utječu, zato se zove plitko disanje.
U nekim disciplinama se ovaj način koristi kao vježba koja ima izuzetno snažno energetsko djelovanje. Ja je ne preporučujem ako niste ovladali osnovnim, prirodnim oblikom disanja. Ako jeste, možete se slobodno igrati svojom dijafragmom (iako ne i na mojim satovima), jer ste na pragu da vaš prirodan patern počne prerastati u vaš skill. Ako niste, vaš će intraabdominalni kontejner funkcionirati još neadekvatnije nego do sad, što može pojačati vrtoglavice, glavobolje, bolove u predjelu kralješnice ili pojačati probleme s inkontinencijom. Znači, psihofizički uvjeti izazivaju loš obrazac disanja, a iz lošeg obrasca disanja proizlaze psihofizički problemi.  What goes around – comes around.

 

Što se onda događa u trbuhu prilikom udaha?

Prilikom udaha se dijafragma kontrahira tako da se spušta prema dolje te rasteže pluća da bi se ona napunila zrakom. Ono što osjećate u trbuhu i ono zbog čega se on napne je pritisak koji nastaje spuštanjem dijafragme prema dolje. Taj je pritisak odgovoran za stabilnost trupahttp://centar-miketa.hr/novosti/budi-u-centru-tijela/, a smanjen je kada naše disanje nije „trbušno“ nego „prsno“. U tom se slučaju pritisak seli u gornju, prsnu komoru a trbuh, powerhouse ili core ostaje bez svog pojasa za spašavanje. Mišići trupa nisu dovoljno aktivni, sva težina je na kralješnici jer u abdomenu kostiju baš nešto i nema i spremnost na ozljede je na ON modeu.

Više o dijafragmi i disanju: http://centar-miketa.hr/novosti/naucite-disati/

Želite li znati više o tome kako zaštititi svoju posturu i kako kvalitetno opskrbiti tijelo kisikom?

Tea Miketa

Komentari
×

Zanima me