Moderni časopisi kažu da je stres glavni ubojica, začetnik svih bolesti. Što je uopće stres, koja je doza podnošljiva ili čak možda dobrodošla? I, je li kategorizacija stresa univerzalna ili je nekome skroz ležerno nešto što drugome predstavlja napor?
Postoji mnogo definicija stresa, ali općenito se može reći da je to osjećaj preopterećenosti kojeg prati niz emocionalnih i fizičkih reakcija, a nastaje kao posljedica nekih događaja.
Sve može stvoriti stres. Briga oko zdravlja, prehrane, planiranje svakodnevnih aktivnosti i naravno, trening. Onaj žestoki trening kojeg koristite kao kanalizator da “izbacite loše energije iz svog sustava”. To je način da se iscrpi tijelo do granica kad više nema snage osjećati pa vam se čini da ste riješili problem ili izbacili stres… Tek tad ste ranjivi! I zato slijedi “about blank” situacija. Sustav je toliko preopterećen tjelesnim informacijama da mu ne preostaje ništa drugo nego “shut down” opcija, totalno gašenje sistema radi rekuperacije.
A to je ono što ste zapravo trebali odmah napraviti. Ugasiti se na barem dvadeset minuta i obnoviti zalihe svoje energije. To se u svijetu fitnessa zove powernap. Problem s tim dobrovoljnim gašenjem leži u činjenici da se mozak ne da samo tako utišati, jer najčešće ima nedovršenog posla. Vodi bitke s kolegama ili klijentima, rješava sukobe koji vise u zraku i slaže rečenice koje neprekidno obnavljaju njegov, stresom obilježen svijet. U tom slučaju pomaže meditacija i AEQ pokreti. Osobno sam oduševljena i jednim i drugim! Dugi tuš, šetnja u prirodi, kupanje u moru, druženje s dragim ljudima, maženje mačke, s ljubavlju spremljena večera; sve to može pomoći.