Anita Hodak članica je našeg Centra već dulje vrijeme. Mara je njeno prvo dijete, a rodila ju je u 32 godini. Nakon dvije godine stigla je i njena druga djevojčica. Vježbanjem se bavi već godinama, počela je s tai chijem, pa aerobikom, a zadnjih par godina, kako nam je rekla, nekako joj najviše odgovara body tehnika. Vježbati je prestala u 35 tjednu trudnoće, po preporuci ginekologice, a ne odlaske na treninge nadoknadila je kupanjem, plivanjem i laganom rekreacijom u moru.
– Čini mi se da je vježbanje u meni već stvorilo neku naviku tako da mi je sasvim normalno dva puta tjedno odlaziti u Centar Miketa.
Sjećam se “zadnjeg” treninga prije nego sam doznala da sam trudna, to jest bila sam trudna, ali još nisam znala. Na treninge sam išla ponedjeljkom i srijedom u 20 sati u Teinu naprednu grupu. Treninzi su, kao i obično, u toj grupi bili hard core i to mi je odgovaralo. Ali taj zadnji trening sam jedva izdržala. Sjećam se da sam nakon treninga sjedila na klupici pokušavajući doći k sebi i nisam mogla vjerovati kako me sve to tako iscrpilo. Naravno da se znalo dogoditi da me treninzi iscrpe, ali ovo mi je bio sasvim jedan novi osjećaj iscrpljenosti. Ubrzo nakon toga sam doznala da sam trudna. Nakon što sam doznala, uzela sam pauzu od nekih mjesec dana jer mi je ginekologica rekla da na početku malo pričekam s vježbanjem, a i znala sam da neću moći pratiti napredni ritam. I nismo htjeli odmah na velika zvona objaviti da sam trudna. Vratila sam se vježbanju odmah nakon nove godine, početkom siječnja, a rodila sam krajem srpnja – ispričala nam je Anita i rekla kako činjenica da je trudna niti malo nije utjecala na odluku hoće li nastaviti s treninzima.
– Vjerujem da su mi treninzi prije trudnoće sigurno pomogli i u trudnoći. Barem što se tiče načina izvođenja vježbi, čini mi se da nakon par godina tijelo već samo od sebe krene u pravilnu izvedbu vježbi. Opcija da odem iz Centra Miketa samo zato sto sam trudna i da se prebacim u neki drugi klub prilagođen trudnicama nije dolazila u obzir. Razlog je bio jer sam htjela nastaviti trenirati body tehniku i to u klubu gdje sam upoznata s instruktorima, i naravno jer sam znala da su u Centru već i prije mene bile trudnice koje su se savršeno uklopile u postojeće grupe.
Prije nego je nastavila s vježbanjem, Anita se savjetovala sa svojom liječnicom. To bi trebala učiniti svaka trudnica.
– Ginekologica koja mi je vodila trudnoću je itekako bila za to da nastavim s vježbanjem samo mi je savjetovala da malo usporim ritam i prilagodim vježbanje tijelu i onome što mi odgovara u svakom novom tjednu trudnoće. Smatrala je da žene koje su vježbale prije trudnoće nastave i u trudnoći. No, također mi je rekla kako misli da žene koje nikad nisu vježbale počnu vježbati u trudnoći.
Anitu smo pitali je li joj nešto bilo posebno teško.
– Iskreno, ne sjećam se da su mi neke vježbe bile teške, ali to samo zahvaljujući Tajči. Ona je bila ta koja je Anu i mene usmjeravala što trebamo raditi, koliko puta i na koji način. Nisam imala nikakvih zdravstvenih problema ni prije ni tijekom trudnoće tako da mi zaista nije bilo teško vježbati. Također, bilo je lako vježbati uz instruktoricu koja je bila spremna za svaki trening i koja je stalno pratila u kojem sam tjednu trudnoće. Dok sam bila trudna, u Centru Miketa nije bila grupa isključivo za trudnice, tako da se Tajči uspješno prilagođavala nama. Vjerujem da nije bilo lako voditi uobičajenu grupu i prilagođavati je nama dvjema trudnima. Zagrijavanje ne početku treninga je više manje bilo jednako za sve, a nakon toga bi Tajči zadavala vježbe ostalima u grupi i nama. Na težinu i način vježbanja je tijekom mjeseci naravno počela utjecati veličina trbuha.
Na što je morala posebno paziti tijekom treninga?
– Čim sam pročitala ovo pitanje sjetila sam se kako, pogotovo na početku trudnoće, ali i kasnije uopće nisam znala paziti na sebe tijekom treninga. Tajči je bila ta koja me morala stopirati, ne toliko u načinu izvođenja vježbi za trudnice nego u ponavljanjima. Naime, trudnoća zaista jest drugo stanje tijela, a meni se činilo kao da sve mogu raditi kao i prije, pogotovo dok trbuh nije postao fizička prepreka za neke vježbe. Kad se sjetim vježbanja u trudnoći uopće se ne sjećam nekih mjera opreza, sve mi se nekako činilo prirodno, ali ponavljam, to je bilo zbog Tajči koja je jako dobro vodila i gledala sve što radimo Ana i ja, i naravno zaustavljala nas kad smo pretjerale.
Kako se osjećala nakon treninga?
– Volim ići na treninge i volim taj osjećaj poslije treninga i dok nisam bila trudna, kad sam bila trudna i sad kad više nisam trudna. Neki put sam se osjećala umorno, ali mislim da je jedan od razloga bio i što sam išla na večernje treninge jer na jutarnje nisam mogla zbog posla. Uvijek je dobar onaj osjećaj “umorne sreće” nakon treninga i zato sam pokušavala biti redovita u odlascima na treninge.
Pomaže li trening tijekom trudnoće prilikom poroda?
– Teško mi je reći jesu li mi treninzi pomogli tijekom poroda jer ne znam kako je kad trudnica ne vježba. Vjerovali ili ne, zaista sam se sjetila treninga tijekom poroda i to u trenutku takozvanog izgona djeteta. Sjećam se da mi je babica objašnjavala način na koji moram tiskati (naravno da sve ono što sam slušala na predavanjima za trudnice se u tom trenutku uopće nisam mogla sjetiti) i odmah sam pogriješila. No onda sam shvatila što misli pod tiskanjem iznutra, to jest sjetila sam se kako nam je Tea objašnjavala kako trebamo aktivirati i koliko su bitni ti “unutarnji” trbušni mišići, a ne takozvane pločice na trbuhu. I nakon dva tiska rodila se Mara.
Iskustvo koje imam s porodom i rodilištem je zaista odlično. Sve je nekako bilo opušteno i (tako navodno kažu za prvorotkinju) dosta brzo. Sve je trajalo otprilike 5 sati, uključujući dolazak na šalter rodilišta, papirologija, pregled, a zatim i porod. Vjerujem da je mom tijelu bilo lakše sve to izdržati s obzirom na treniranja prije i tijekom trudnoće, no ne mogu to sa sigurnošću tvrditi jer ne znam kako je ne baviti se nekim vidom vježbanja – rekla nam je Anita koja se u dvoranu vratila 3 i pol mjeseca nakon poroda i to ju je jako veselilo.
– Nisam imala nikakvih problema nakon poroda, vrlo brzo sam normalno sjedila i izlazila u šetnje. Jedino su se svi ti organi u meni trebali posložiti, to jest vratiti na staro. Sjećam se da mi je Tea na prvom treningu mjerila raspon rupe iznad pupka…rekla mi je što mi mjeri, no ja sam to shvatila kao mjerenje rupe u unutrašnjosti trbušnog dijela tijela nakon poroda. Ta rupa je bila veličine tri prsta i iako mi je rekla da je to sasvim normalno, svejedno sam se zabrinula. Odmah mi je dala vježbe koje moram raditi i uključila u grupu. Pomaci sa skupljanjem rupe su se vidjeli već nakon prvog treninga i poboljšali nakon svakog sljedećeg treninga, ali i nakon vježbi koje sam radila doma. Jedina razlika od treniranja prije i poslije poroda je što sam nakon poroda počela trenirati u jutarnjoj grupi jer mi večernja jednostavno više nije odgovarala – ispričala nam je Anita koja je primijetila da sada ima upale mišića na mjestima gdje ih njene kolegice iz grupe nemaju.
– Sjećam se jedino da mi je na početku bilo malo teže izvoditi vježbe na trbuhu jer sam zbog dojenja previše osjećala grudi. Znam da me brinulo hoće li vježbanje utjecati na dojenje, no Tea mi je laički objasnila da treninzi ne utječu toliko na dojenje, koliko dojenje na vježbanje i na kondiciju.
I za kraj je dala preporuku trudnicama koje se dvoume vježbati ili ne tijekom trudnoće.
– Vježbanje je dobro bez obzira na trudnoću. Kao što sam već rekla, pomisao da prestanem vježbati samo zato što sam trudna nije dolazila u obzir. Srećom sam imala odličnu trudnoću; nisam povraćala, udebljala sam se 12 kila, nije me boljela kičma, nisam imala problema s nesanicom, bila sam u radnom odnosu do mjesec dana prije nego sam rodila, a jedino sam imala fizičke prepreke u izvođenju nekih vježbi kad je trbuh počeo bujati. Tako da zaista nisam imala razlog da ne vježbam, a trudnoću nikad nisam koristila kao izgovor za neaktivnosti. Iako vjerujem da je lako meni sve to govoriti baš zato što sam imala “školsku” trudnoću. Vjerujem da svaka trudnica na svoj način proživljava i doživljava to novo, drugo stanje tijela i razlozi zbog kojih odluči ili ne odluči vježbati samo ona razumije. Jedino što mogu preporučiti temeljim na svom iskustvu, a to je savjetovanje s ginekologicom i instruktoricom jer će oni najbolje znati što i kako vježbati.
