Pisao sam o autonomnom živčanom sustavu te opisao djelovanje simpatikusa, pojednostavljeno, samo da steknete širu sliku na koji način on funkcionira, ali na koji način mi pristupamo klijentima.
Ako imamo klijente koji nemaju strukturalnih oštećenja, devijacija ili anomalija, a ipak pokazuju simptome ili znakove bolesti te bolova znamo da im je sustav dereguliran. Nerijetko se dešava da mi dolaze klijenti s nalazima koji su “uredni”, ali klinička slika govori suprotno. Za vrijeme komunikacije s njima se jasno vidi kojim putem se ide dalje. Ako ne gledamo problem holistički nego pristupamo rješavanju problema mehanički nećemo imati dugotrajni efekt.
Da budem jasniji, klijentu ćemo s nekim protokolima sigurno kratkoročno pomoći, ali ako nismo regulirali njegov sustav i njega onda samo riskiramo da se problem opet pojavi, vjerojatno u puno većem obimu. Cilj je edukativno uklanjanje problema kroz OBAVEZNO mijenjanje navika koje su dovele do toga. Znam da ovo zvuči izlizano, ali osvrti naših klijenata i iskustvo koje imaju s nama će vam potvrditi da se radi o jednom unikatnom principu.
Parasimpatikus se sastoji od dva dijela: kraniobulbusni i sakralni. Njegova funkcija je osiguravanje životnih funkcija tijekom odmora, oporavak organizma na dnevnoj razini, tijekom bolesti i napora te izlječenje organizma nakon opasnih situacija i suočavanja s problemima.
Većina, čak 90% parasimpatičkih vlakana dolazi u organe putem n.vagusa, živca lutalice. Ime je dobio jer ima veliko polje djelovanja. Najduži je moždani živac i njegova inervacija uključuje pravilno gutanje, razgovor, probavu i krvotok. Ne dovodimo uopće u pitanje njegovu važnost.
Ako je simpatikus odgovoran za “bježi ili bori se” onda je parasimpatikus odgovaran za “odmori i zakrpaj se”. On mora balansirati između životnih zahtjeva koje tražimo da bi organizam bio u homeostazi te sve što simpatikus ubrzava, podiže ovaj usporava i spušta. Oni su kao dva dvojajčana blizanca, isti a različiti, moraju funkcionirati zajedno.
Parasimpatički autonomni živčani sustav je odgovoran za opuštanje mišića, regulaciju krvnog tlaka i otkucaja srca (da ih spusti i umiri), probavu, apsorpciju hrane i nutrijenata, usporava disanje, potiče perifernu cirkulaciju, aktivira imunološki sustav, regulira izbacivanje otpadnih tvari i tekućina..
Mi smo zapravo opremljeni nevjerojatnim sustavom za regulaciju i samoobnavljanje samo je bitno koliko se trošimo, a koliko obnavljamo. Ovaj sustav je milijunima godinama osiguravao našu egzistenciju da imamo adekvatnu spremnost na vanjske podražaje. Danas živimo u simpatičko orijentiranom društvu gdje je brzina vrlina, a parasimpatikus se doživljava kao nepotrebno usporavanje. Ne dozvoljavamo sami sebi da se obnovimo i usporimo jer je kontradiktorno društvu lažnog hiper perfekcionizma u kojem živimo . Ovo je naročito štetno za djecu i adolescentne čiji organizam tek sazrijeva jer ih se tako uči i stimulira za posve pogrešan te neprirodan tijek djelovanja. Iako imamo dojam da upravljamo nekim procesima to je zabluda koji svi plate bolovima i oboljenjima. Fizika je neumoljiva i na svu materiju djeluje isto samo s različitom brzinom. Neke procese možemo usporiti, ali ne i anulirati te isto tako neke stvari možemo i ubrzati. Sve je do nas samih.
Dok simpatikus poziva na akciju parasimpatikus djeluje suprotno, on nas vodi u smirivanje i ekspanziju. Pogrešno se može protumačiti kao lijenost, dokolica, mekoća i letargija, ali i to je ključan dio našeg života. I sami ste osjetili da dan nakon teških fizičkih ili psihičkih napora tijelo samo traži da odmara, da više jede, spava…
Kao što je moguća dominacija simpatikusa također je moguća dominacija i parasimpatikusa. Ona je dosta rijetka jer životni ritam to ne dozvoljava. Uglavnom osobe nakon duže izloženosti stresu pokazuju znakove letargije, smanjen im je krvni tlak, zadržavaju tjelesne tekućine, gube životni elan i snagu, nemaju niti cilj niti želju za napretkom. Osobe kao da su odustale od sebe.
To se zna desiti često profesionalnim sportašima, osobama nakon neke životne tragedije, emotivne trauma..
Glavni neurotransmiter simpatikusa je acetil kolin. On je odgovoran za učenje, usvajanje novih znanja, a osobe kod koji je acetil kolin dominantan pokazuju izrazitu detenciju za lakšim usvajanjem znanja. U treningu su to osobe koje jako dobro uče nove pokrete, koreografije i taktike. Uglavnom su puno kreativnije od ostalih sudionika i igri. Trebali bi vidjeti zapravo kakvo je stanje acetil kolina kod Messija ili Modrića. Ako želite i dalje biti kreativni u svom poslu morate dopustiti da se depoi acetil kolina obnove, ne možete se gaziti stalno. Normalno je da ste ponekad umorni, apatični i želite dan provesti igrajući igrice, gledati filmove ili što god….
Parasimpatikus nam osigurava osjećaj ugode i dobrog raspoloženja, mogućnost kvalitetnog učenja novih znanja i apliciranja istih, kreativnost i razbibrigu. On nam vraća fokus na nas same, na našu somu i procese koji se zbivaju u nama.
Jedan od načina na koji možemo ponovo potaknuti svoj parasimpatikus da “iznivelira” naš unutarnji mehanizam je kroz somatske pokrete te svjesno i kvalitetno disanje. Također jeftine varijante su odlazak u prirodu daleko od podražaja modernog društva, smanjivanje udjela brze procesuirana hrane , reguliranje sna…
Zamislite sebe da ste slikar koji slika bez da ikada podigne glavu i pogleda što je naslikao. Vjerojatno slika neće biti toliko dobra kao kada se svako toliko odmakne i pogleda što je naslikao. Polako i pametno daleko se stigne.
