Količina i vrsta kalorija (hrane) koju unesemo u organizam utječu na sagorijevanje (potrošnja energije) unutar metaboličkih procesa, a tako i na ishod tijeka jednadžbe. Naime, uslijed restrikcije (kalorijski deficit) hrane tijelo reagira protektivno (evolucijska adaptacija) i nastoji očuvati postojeće stanje tako što tjelesnu težinu koju imamo „brani“ spuštanjem bazalnog metabolizma http://http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18198305.
To znači da se smanjivanjem kalorijskog unosa smanjuje količina raspoložive energije u obliku hranjivih tvari što će rezultirati aktivacijom mehanizama za očuvanje stabilnosti organizma u vidu usporavanja fizioloških reakcija. Za održanje daljnjeg gubitka suvišnih kilograma morali bismo unositi još manje hrane nego u početku same restrikcije. A to je,ukoliko ne želimo ugroziti zdravstveno stanje vrlo opasno. To je situacija koja pojašnjava zbog čega su brze restriktivne dijete uspješne na početku i neodržive na duge staze, zašto se izgubljeni kilogrami vrlo brzo nakon povratka starom načinu prehrane vrate, zašto se čini da smo postigli plato nakon nekog vremena i gubitak je stao,te zašto mnogi ne uspijevaju skinuti suvišak kilograma pokušajima unatoč.
Prava hrana zahtijeva više potrošnje energije za probavljivanje od procesuirane hrane i njenih produkata. To znači da je veće sagorijevanje (energetska potrošnja,termogeneza) unutar samog digestivnog procesa jer su kemijske reakcije složenije i brojnije (primjer studije gdje su od dvije grupe ispitanika jedni imali cjelovite namirnice, a drugi namirnice od prehrambenih produkata izokalorijskog i približno istog makronutrijentskog sastava, gdje se pokazalo da su oni iz prve grupe imali za 50% veću termogenezu i postprandijalno sagorjeli 137 kalorija za razliku od druge grupe koja je sagorjela 73 kalorije).
Između makronutrijenata, proteini zahtijevaju veću energetsku potrošnju u procesu probave i metaboličkim reakcijama od ostalih. Visokoproteinska prehrana, u usporedbi s nižim unosom masti i višim unosom ugljikohidrata povisila je postprandijalnu potrošnju energije za 100% u zdravih mladih žena http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11838888 . To je razlog i brzog gubitka suviška kilograma na visokoproteinskom načinu prehrane.
Ono što se zanemaruje jest uloga pojedinih makronutrijenata unutar organizma. Hrana nije samo energija. Ona osigurava i energiju i sirovine za izgradnju. Tijelo je građeno od proteina, u najvećoj mjeri, te od lipidnih spojeva. Proteini se razgrađuju na svoje jednostavnije jedinice, aminokiseline, koje su građevna komponenta naših stanica, mišića i drugih tkiva, hormona, enzima. Ponekad se iz proteina može dobiti i energija procesom koji se naziva glukoneogeneza, no i tada taj put dobivanja energije nije najefikasniji za naše tijelo pa ga organizam aktivira samo u određenim uvjetima. Masti ili masne kiseline su također građevne tvari za stanične membrane. Glukoza je, za razliku od ostalih, u tijelu prisutna samo kao izvor energije u metaboličkim procesima, a suvišak se skladišti u obliku glikogena i/ili masnih depoa. Zato je dobivanje na težini mnogo lakše i brže unosom hrane bogate ugljikohidratima.
Sve to govori da ono što jedemo utječe na ishod i te su varijable vrlo ovisne jedna od druge. Kalorija može biti kalorija u određenom kontekstu, no ako uzmemo u obzir vrstu makronutrijenta iz koje ona tijekom metaboličkih reakcija nastaje i na koji način vidjet ćemo da to i nije tako. Jedan od primjera koji to pokazuje jest ispitivanje dvije skupine ispitanika od kojih je jedna normalan unos hrane upotpunila bombonima, dok je druga jela kikiriki izokalorijske vrijednosti. Ispostavilo se da je tjelesna težina, opseg struka, vrijednosti LDL kolesterola i apolipoproteina B bila znatno veća u grupi s bombonima, indicirajući povećanje tjelesne masnoće i pogoršanja metaboličkog zdravlja. U suprotnoj grupi nije bilo značajnih promjena.
Drugim riječima, jednostavna računica calories in = calories out ponekad nije jedini i adekvatan način tumačenja razlika među pojedinim vrstama prehrane i gubitaka suvišne tjelesne težine, već postoji niz drugih mehanizama koji mogu biti odgovorni za uspjeh u postizanju željenog cilja. Sve to treba imati na umu prilikom regulacije tjelesne težine jer stalno preračunavanje kalorija, vaganje, mjerenje može biti beskorisno, gubitak minoran u usporedbi s trudom, što i uz povećanu tjelesnu aktivnost može dovesti do pada fizičkih performansi i gubitak dobrog zdravlja.
