Prije nekoliko dana gledao sam odličan film “Virgin mountain”, potresanu priču o četrdesetogodišnjaku koji živi s majkom i potpuno je nesposoban ostvariti bilo kakav zreo socijalni kontakt. Radnja se odvija u neimenovanom skandinavskom gradu, ali mogla bi se događati bilo gdje u svijetu.
Film me potakao na razmišljanje o vremenu u kojem živimo, dobu nezrelih odrastanja. Sve je više ljudi odraslih po godinama, ali ne sazrelih da donose odluke i nose se s odgovornošću za posljedice.
Brakovi se sklapaju, djeca se rađaju, sve po nekoj inerciji, bez shvaćanja. Istom brzinom se brakovi rastavljaju, djeca ne odgajaju, lebde između roditelja nesposobnih da im postave granice u strahu da ih djeca neće voljeti ako budu striktni. Djeca postepeno počinju ucjenjivati roditelje i ono što je prije bilo odgoj djece pretvara se u odgoj poslušnih roditelja.
Dagur Kári u ovom potresnom filmu prikazuje poodmakli stadij društva na sjeveru Europe. Ovdje ljudi više nisu sposobni iskoračiti iz djetinjstva. Odvojiti se od roditelja, živjeti s partnerom. U konačnici više ne razumiju funkcioniranje svijeta oko njih, padaju u depresije (koje lik iz filma, radnik u gradskoj čistoći, definira kao “mješavinu samosažaljenja i lijenosti”).
Ako je to smjer u kojem će i naše društvo ići (a ne vidim da ide drugdje) ne zavidim budućim generacijama.
Živjeti znači donositi odluke, razumjeti posljedice i prihvaćati odgovornost. Za tu vrstu zrelosti potrebno je proći inicijacije sazrijevanja.
Čini se da ovaj svijet fokusiran na sigurnost dotjeranu do apsurda (duhan s fire retardant aditivom kako se ne bi samo zapalili dok pušite u krevetu) ne dopušta inicijacije jer one su male smrti, trenuci u kojima naše staro ja umire da bi se moglo roditi novo, zrelo ja.
Te inicijacije uključuju razbijena koljena, padove s drveća i bicikala, dječje tuče (ne buling), boravak u (opasnoj) prirodi, krađu trešanja kod najluđeg tipa u kvartu…
Zaštita djece od stvarnosti koja ih okružuje uključuje i izbjegavanje suočavanja s netrajnošću i smrću (dida je otišao u zvjezdice…) što kasnije u životu rezultira paničnim strahom od smrti.
Ako želite da vaša djeca zrelo kroče životom, nemojte ih čuvati od takvih iskustava, ona su im prijeko potrebna!
U ne tako davnoj prošlosti čak su i tradicionalne igre za djecu bile ‘osmišljene’ tako da se djeca razviju u zrele članove društva i da kroz njih savladaju strahove, razviju samopouzdanje i povjerenje u okolinu, volju i sposobnost ostvarenja svojih planova.
Metoda “Empower the Child” sastavljena je od tradicionalnih igara i aktivnosti koje pomažu djeci razviti te kvalitete i vještine koje su iznimno važne za njihovo zdravo psihičko i fizičko sazrijevanje. Radionice se održavaju u Zagrebu i na Rabu, a vode ih certificirani “Empower the Child” instruktori. Više na linku
