Činjenica je da je danas teško naći čovjeka s normalno pozicioniranim kukovima. Skoro svaki čovjek ima, manje ili više, dislocirane kosti kuka. Zbog takvih kukova dolazi do iskrivljenja kralježnice. Zbog skrivljenje kralježnice dolazi do promjena prvenstveno na diskovima (ne raspoređuje se dobro težina opterećenja na kralježnicu), a nakon toga i na druge strukture. Prvenstveno se tu misli na mišiće, veziva (zglobne ovojnice, tetive), fasciju, zglobove, a preko toga može doći i do disfunkcije pojedinih unutarnjih organa koji su na ovaj ili onaj način povezani s kralježnicom.
Netko će tu vidjeti meridijane i energetske tokove dok će netko drugi vidjeti anatomsku i fiziološku povezanost. I jedan i drugi način je ispravan ako se pomogne pacijentu. Prvenstveno trebamo biti zahvalni pacijentu što je uopće došao u naše ruke, ali i oni sami moraju biti svjesni da terapeut nije čarobnjak koji će ispraviti njihove loše navike u jednom tretmanu za čim manju cijenu.
Kod divljih životinja na primjećujemo komplicirane bolesti kao kod ljudi. Kada ih stavimo u kavez (izoliramo ih prirodne sredine i njihovih prirodnih tokova) dobivamo razne bolesti. Uglavnom je to razlog u nedovoljnom kretanju, ubijanju instinkta koji su se razvijali tisućama godina, frekventno hranjenje, pretjerana stimulacija okoline… Slična stvar je i s ljudima koji žive u zapadno tehnološko industrijskom svijetu (na sreću to nismo mi). Imamo iste probleme kao i zatočene životinje (u jednu ruku to nije daleko od istine). Iako često znamo upirati prstom u Amerikance, Nijemce i ostale na njihov način života, kako su glupi, debeli , kako se loše hrane, kako svugdje idu autom itd… Mi isto polako kopiramo njihov obrazac.
Svi ovi problemi počinju puno ranije nego što se zapravo pojave. Evo primjer; djeca koja idu u školu: nose preteške torbe, sjede više sati dnevno, tjelesni odgoj je neadekvatan (2 puta tjedno s nastavnikom kojem se to ne da raditi), stolice i stolovi ne odgovaraju ergonomskim standardima, loša prehrana (kvazi sendviči čija je baza prvenstveno loša salama, grickalice, tekuće kalorije tj. razni gazirani i kao voćni napitci, pizza cutovi…), tenisice koje prate modu, a ne funkciju… sportske aktivnosti usmjerene na rezultat, a ne na zdravstveno odgojnu komponentu. Već se tu počinje stvarati dobra podloga za disfunkciju i lošu raspoređenost težine na oba kuka. Djeca rastu na očigled. Ako im u tom njihovom rastu dajemo loše stimulanse (vanjske i unutarnje) ona se neće razvijati na kvalitetan način. Pogledajte koliko ima preosjetljivosti, alergija, pretilosti, ravnih stopala, lošeg držanja kod djece. Sve više i više.
Moja generacija (1977) je već sada pogođena problemima s kralježnicom, a nismo imali ove“ uvjete“ koje danas imaju. Sve ovo pišem da upozorim na raspoređenost težine cijelog tijela. Kada težina centra tijela počinje da se naginje previše na lijevo ili desno to nije dobro. Tijelo to mora kompenzirati jer ono hoće uvijek biti u centru. Tako mu je najlakše funkcionirati. Razlika u statičkom opterećenju na obje noge ne bi trebala prelaziti 2 kile ili 10 posto polovice ukupne težine čovjeka. Ako se počnu događati veće oscilacije može doći i uglavnom dolazi do oboljenja koja se povezana s unutarnjim organima.
Osobno sam imao prilike raditi s ljudima koji su imali razliku od 6 Kg pri njihovoj težini od 60 Kg. Osim pritiska na kralježnicu i kompenzacije okolnog strukturalnog i vezivnog tkiva dolazi i do poremećaja tlaka u cirkulaciji, povećanog pritiska na jetru, slezenu, plućno krilo, dio crijeva bilo tanko ili debelo crijevo… (ovisi gdje je opterećenje veće).
Kod čovjeka bi obje noge trebale biti iste dužine (možda manja skraćenost primarne noge), ruke iste dužine, ramena u istoj liniji i zdjelica u istoj liniji. To bi bilo idealno, ali 95 posto ljudi nije baš idealno centrirano.
Evo kako možete izmjeriti raspoređenost svoje težine, a i težine svojih ukućana (u statici). Ovo vam može biti zabava za cijelu obitelj. Od opreme vam treba vaga (mehanička s kazaljkama je bolja; dvije bi bile idealne), papir, olovka i partner.
Prvo izmjerite svoju težinu te je zapišite na papir. Ako imate dvije vage bit će lakše, a ako ne onda nađite nešto iste visine kao vaga (knjige naprimjer). S dvije vage jednostavno stanete na njih, ali ne smijete gledati u kazaljke. Poanta je da ne pokušavate kompenzirati mogući disbalans. S jednom vagom izmjerite jednu pa drugu nogu. Neka partner zapiše vrijednosti. S klijentima to napravim 3 puta pa dobijem neku srednju vrijednost. Ovo je neki pokazatelj opterećenosti noge tj. na koju stranu je veća težina. Ima još par jako jednostavnih stvari koje se mogu lako izvesti . Pogledajte džonove svojih cipela/tenisica (u kojima provodite najviše vremena) te pokušajte izbrojati na koju stranu više žvačete.
Sve su to sitnice, ali kada se ponavljaju jako dugo na isti način onda mogu dovesti, a i dovode do disbalansa.
