Nedavno sam na svom IG profilu napravila mini anketu jer me zanimalo kako ljudi donose odluke. Zašto? Zato što je donijeti odluku da redovito vježbaš i paziš na prehranu vrlo teško. Ispričat ću vam kako sam ja doživjela taj proces i koji je moj način donošenja odluka.
Neke ideje, misli i odluke odgađam i važem, naravno. Kao i vi, koje ne možete započeti s treniranjem jer znate da je naporno, znojno i da traži vremena. I onda se mentalna promjena dogodi preko noći, samo dođe, stvarno kao lutrija. Kao da nemam ništa s tim i da odluku nisam ni donijela ja, nego kao da je odluka došla meni.
Ali zapravo, ono što se tog krucijalnog jutra dogodi je dovoljna količina mojeg fokusa na dotičnu odluku, akumulirana kroz vrijeme u kojem sam vagala i kopala po sebi. Kap koja je prelila čašu 🙂 Dok se tijelo i mozak noću odmaraju, doživljaji i misli se preslaguju i ujutro osvane ona misao koja je najjača. Točnije, ona misao koju sam najčešće mislila. Odluka je donesena!
A ponekad, uporno gazim u nekom smjeru. Ne osjećam se kao da sam stvorena za taj put, ali i dalje idem. Nije baš najugodnije, ali koračam. Slušam upute GPS-a jer se sama ne snalazim. Ne vidim svjetlo na kraju tunela, ali vidim rasvjetna tijela. I ponovo preko noći, dogodi se da se jedno jutro probudim sasvim zadovoljna što sam se odlučila za taj put… jer odluka je zapravo bila davno donesena, samo je bila podsvjesna, ili zakopana.
S treningom i prehranom je često upravo tako. Počneš, padneš pa se digneš i nastaviš. Slijediš upute jer ne znaš sama. Nemaš pojma ima li sve to smisla… a nije ni ugodno. Al slušaš upute onih koji znaju. I jedno se jutro probudiš drugačija! Odluka je bila davno donesena, a novi osjećaj je zapravo NOVO STVORENA NAVIKA.
Ponekad čovjek samo treba biti tvrdoglavo uporan. Navika se stvara kroz vrijeme. Nemoj odustati, daj si vremena!
