Ako su sva bića dio nekog ekosistema, znači da su to i ljudi. Na žalost, ponašamo se kao da ne pripadamo ovoj planeti. Jedini smo njezini stanovnici koji u tolikoj mjeri okoliš prilagođavaju svojim potrebama, umjesto da sebe prilagođavamo okolišu. Potrebno nam je sve više pomagala za preživljavanje pa se već u djetinjstvu okružujemo stvarima koje nam život čine prividno lakšim.
Ta su rješenja djelotvorna kratkoročno, a zapravo nas na duge staze čine usporenima i slabima, mentalno i fizički. Kao da više nismo dorasli izazovima prirode i kao da svoje sposobnosti možemo nadomjestiti tehničkim pomagalima. Bilo kako bilo, novo a ni polovno tijelo još uvijek ne možemo kupiti na e-bayu. Zato ovo koje imamo moramo održavati i unaprjeđivati. A počnimo sa spoznajom da nismo napravljeni da bismo bili krhki, boležljivi ili lijeni. Mi smo radna, a ne izložbena linija naše vrste!
Popularno je reći – tijela su napravljena da bi se kretala, a današnji život nam ne nudi dovoljno mogućnosti za kretnju. Ali, zapravo – naša tijela su napravljena za fizički rad, a današnji uvjeti nam ne nude dovoljno mogućnosti za to. Istraživanja provedena na djeci iz osnovne škole dokazuju da je evolucija krenula u tom smjeru da već u prvom razredu imaju smanjenu ili izravnatu lumbalnu lordozu, kako bi kralježnica bila prilagođena dugotrajnom sjedenju. U tu svrhu skraćuju se fleksori kuka i stražnje lože nogu, rezultat čega je pogrbljena postura koja iz profila poprima izgled upitnika. Divno, evoluirali smo u kompjuteraše, ali takvo tijelo nije sposobno za dugotrajno stajanje, hodanje ili nošenje! Ono izgleda kao da ponovno poprima fetalni položaj…
S takvim vježbačima se susreću osobni instruktori te se hvataju ukoštac s njihovim prekomjernim kilogramima, nedostatkom kondicije i njihovim nezadovoljstvom fizičkim izgledom, nastojeći ih dovesti do željenog cilja. Unatoč tome što im je obrazac pokreta loš, što su mobilni segmenti počeli vršiti funkciju stabilnih i obratno, unatoč tome što su im kretnje prepune kompenzacija, a amplitude pokreta smanjene, moramo im omogućiti trčanje, skakanje i podizanje tereta bez da se ozljede… Potaknut upravo tom problematikom, Peter Lakatos je kreirao Primal move kojeg danas poznajemo pod nazivom Ground Force Method. To je cjelovit sistem gibanja, temeljen na primitivnim kretnjama kojima smo se bez problema služili dok smo bili djeca. Slijedi putanju razvoja pokreta novorođene bebe koja upoznaje okolinu: PODIZANJE GLAVE – prvi način da voljno vidimo što se oko nas događa, PODIZANJE NA PODLAKTICE – prvo opterećenje zgloba, KOTRLJANJE – prvi način savladavanja prostorne udaljenosti, NJIHANJE – učvršćivanje centra i priprema za puzanje, PUZANJE – bilateralan pokret kada je mozak i centar na njega spreman.
Sjećate li se vremena kad je pokret bio zabavan? Skakali smo, trčali i penjali se i nismo imali upale mišića od toga! Ovom fluidnom sustavu pokreta cilj je promjena loših lokomotornih obrazaca kako bismo bili u stanju uživati u svemu što volimo raditi u svom životu. Privlačnost GFM-a dobrim dijelom leži i u tome što su pokreti prilagođeni individualnim mogućnostima vježbača (postoji više verzija izvedbi jednog te istog pokreta) kako bi mu vježbanje omogućavalo dovoljno napora, ali i dovoljno uživanja u vlastitom pokretu. On treba biti ugodan i nenasilan za tijelo i za mozak.
U početku rada s klijentom koristimo GFM kao dijagnostičko sredstvo putem kojeg utvrđujemo njegovu mobilnost i opće stanje lokomotornog sustava, promatrajući mu kretnje te utvrđujući mjesta kompenzacije i ograničenje mobilnosti. To je moguće jer GFM koristi principe i pokrete rada Functional movement screening-a (Gray Cook-ova metoda provjere mobilnosti i stabilnosti koju u Centru Miketa koristimo u radu s klijentima. Zatim, služi kao metoda mobilizacije (na primjer prije KB treninga) i preveniranja ozljeda. Može se koristiti kako instruktoru i vježbaču treba, od igre do metaboličkog kondicioniranja, preko treninga snage ili core-a do pliometrije ili uvježbavanja vještine.
Na kraju treninga kroz cooldown GFM utvrđujemo psihofizičko stanje u kojem klijent završava tjelovježbu. Rijetko koji sistem vježbanja može imati tako široku primjenu, a jedan je i Body tehnika – made in Croatia.
Pokreti koji naše tijelo i mozak vraćaju na tvorničke postavke se ubrajaju u osnovne ljudske kretnje, a dio su normalnog razvoja svake ljudske jedinke nakon izlaska iz maternice. Zovemo ih PRIMITIVE PATERNS. Te kretnje oslobađaju od bolova i otključavaju naš skriveni potencijal, za što god da ga trebamo upotrijebiti! Možda zvuči čudno, ali pokušajte u naredna dva tjedna uključiti ove vježbe u svoje zagrijavanje.
Ako se već nalazimo u fetalnom položaju, trebamo proći dug put učenja pokreta prije nego počnemo trčati, zar ne?
1. ROLLING predstavlja čovjekov prvi mogući način za savladavanje prostora. Ova vježba odlično stimulira centar ravnoteže snažeći core.
Možemo se rolati na više načina. Za početak probajte FREE FALL: bez uporabe ruku i nogu okretanje s trbuha na leđa. Dok su ruke i noge u zraku jedino čime se možete služiti su vaše oči i glava. Izazivamo vas da se rolate čim duže, bez prestanka, bez da noge i ruke dotaknu pod.
2. ROCKING je prijelazna faza prije početka puzanja. Pomaže stabilizirati zdjelicu i ramena te dovodi kralježnicu u pravilan položaj.
Osim za zagrijavanje, odlično sjeda između swingova ili deadliftova zbog rasterećenja kralješnice. Začinite ROCKING tako da podižete jednu pa drugu ruku dok se ljuljate, a kasnije suprotnom nogom dotaknite suprotnu ruku. Ako vam je to prejednostavno, podignite koljena do 5 cm s podloge pa napravite isto.
3. CRAWL je dječje prvo pravo savladavanje prostora. Utječe na stabilnost corea i kukova i spaja lijevu i desnu stranu moždane polutke kontralateralnim pokretima.
Važna je priprema za hodanje. Osim CRAWL-inga prema naprijed igrajte se CRAWL-ingom unatrag i u stranu. Idealno za zagrijavanje, ali i kao finisher na kraju treninga!
