Era warrior dieta je već duže vrijeme iza mene pa dnevno nastojim odvojiti barem pola sata vremena za marendu. Nije uvijek jednostavno obrok nositi sa sobom ili u trgovini pronaći ono što mi se jede i što doživljavam jestivim, pa za sve istomišljenike, postat ću svaki svoj „snađi se“ recept vrijedan spomena.
Obroci koje konzumiram u radno vrijeme moraju biti lagani i ne smiju preuzeti većinu moje energije da bi ih moj probavni sustav provario. Moraju biti dovoljno teški da mi želudac padne natrag na mjesto – kad sam gladna, on se doslovno digne. I moraju biti dovoljno hranjivi da moje jedenje ima viši smisao od samog zadovoljavanja nepca i punjenja želuca. I moraju biti sastavljeni od namirnica na koje nisam alergična. Da, teško mi je al’ gledajte vedru stranu ove priče: ako niste intolerantni ili alergični na neku hranu, vama je puno lakše izabrati zdrav obrok nego meni!
Toga dana si nisam ponijela marendu, pa sam okušala svoju sreću u trgovini ispod mog poslovnog prostora. Prođem pored police s proizvodima od brašna, zaobiđem suhomesnato. Nije mi se jelo ni voće ni kakve koštice, bila sam GLADNA! U dotičnoj trgovini – kao i u većini ostalih – nude se i gotova jela u obliku friganog ovog ili onog. ALI, nude se i namirnice kao svježi kravlji sir, narezano voće, kuhano povrće i nezačinjene salate.
Odlučila sam se za cherry rajčice, konzervu tune i pirjane gljive. Odjurila sam natrag u ured (gym) i pomiješala sastojke u zdjelici.
Možda sam mogla proći i zdravije, a možda sam trebala biti zadovoljna da sam se u šumi artikala ipak uspjela domoći hrane… Odlučila sam biti zadovoljna. I sita Vjerujem da sam prošla puno bolje od susjeda koji je bijelo pecivo nakrcao parizerom i zalio majonezom, pa pivom.
