Obično smo svjesniji svojeg unutarnjeg emotivnog stanja nego svoje posture, pokreta, ili obrasca disanja. Ali, emocije modeliraju i našu fizionomiju. Kada osjetimo nešto neugodno ili se čak samo sjetimo nečeg neugodnog, cijelo nam tijelo poprimi određenu napetost mišića, obrazac disanja i posturu. Slično je s ugodnim osjećajima ili sjećanjima, mišići su nam opušteniji, a disanje postaje dublje.
Kada se osjećate obeshrabreno, ramena su često podignuta i nagnuta prema naprijed, glava pognuta, pogled ne želi susresti pogled sugovornika. Ako ste spremni na borbu, sugovornika gledate u oči, prsa su vani, a stav tijela je vojnički. Nesigurnost izražavamo vrpoljenjem i “šaranjem” pogledom, a kad smo sretni zauzimamo uspravnu pozu otvorenog pogleda i u hodu spontano skakućemo poput djeteta.
Mi komuniciramo riječima, tonom glasa, ali i gestikulacijom tijela.
Ponekad mislimo i kažemo nešto, a bude pogrešno shvaćeno… Jer je naše tijelo odavalo drugačiji dojam.
Proces formiranja posture prema osjećajima koje proživljavamo je reverzibilan. Kao što naši osjećaji formiraju našu posturu, tako i vanjski utjecaji na našu posturu mogu promijeniti naše osjećaje. Jedan od načina na koji ćemo pokretom utjecati na naše unutarnje stanje je trening. Zato, prati kako se osjećaš nakon tjelovježbe!
- Zgažena – pre intenzivan trening od kojeg ćeš se teško rekuperirati. Može voditi prejedanju radi potrebe da se nadoknadi izgubljena energija. U najvećem broju slučajeva u dužem periodu vodi ka pretreniranosti, fizičkoj ozlijedi i emotivnom zamoru.
- Sretno umorna – dobro doziran trening koji traži odmor, kvalitetne nutrijente i naravno, obećava progresiju. Iz dvorane ne izlazite na koljenima, a idući dan osjećate zatezanje u zonama pogođenim treningom.
- Kao da ništa nisam radila – potražite intenzivniju grupu.
