Seiza je japanski naziv za specifičan način sjedenja koje je najsličnije klečanju sa stražnjicom na petama. Dok Aikido instruktor objašnjava neku tehniku, vježbači sjede tako; i uglavnom tiho stenju živeći u nadi da će govornik brzo staviti točku.
Dok sam se bavila samo Aikidom, mislila sam da je seiza najteži i najbolniji položaj za većinu ljudi. Od kako radim i Body tehniku, spoznala sam da je to zapravo čučanj. Točnije, bio bi čučanj, da ga 90% vježbača uopće može napraviti; a govorim o relativno zdravoj, mlađoj populaciji. Čučanj je jedan od najprirodnijih ljudskih položaja, dijete se u njemu nađe prije negoli prohoda. Pa zašto smo onda skoro pa potpuno zaboravili kako čučnuti?
Radi nastavka priče, moram se dotaknuti osnovnih zakona mobilnosti i stabilnosti ljudskog tijela; zakona koji se uredno krše.
Skočni zglob bi trebao biti prilično mobilan. Pokreti koje on vrši su: dorzalna fleksija/plantarna ekstenzija, te inverzija/everzija. Njihove kombinacije su bezbrojne, što nam omogućava u prvom planu balansiranje i sigurno hodanje po neravnom terenu.
U želji da si pomognemo i zaštitimo se opet smo otišli predaleko, pa je današnja obuća često dizajnirana tako da imobilizira naš skočni zglob, kako bi ga sačuvala od ozljeda. Koristi od takve obuće su kratkoročne, jer trenutačno spašava situaciju (čvrste i visoke tenisice smanjuju mogućnost ozljeda košarkaša) ali dugoročno nam ne idu u prilog. Zglob je dobio udlagu i zašto bi onda obavljao funkciju koja mu je prirodno data? Vezivo prestaje funkcionirati, jer je za Vas sada tu Nike!
Premda se čini nevjerojatno, sličan rezultat daju i štikle. Hodanje u cipelama s visokim potpeticama svodi pokrete skočnog zgloba na minimum, pa je on u istom položaju cijelo vrijeme.
Umjesto skočnog zgloba, funkciju mobilnosti preuzima susjedni zglob – koljeno, koji bi trebao biti stabilniji, jer su mu prirodni pokreti samo fleksija/ekstenzija. I upravo smo prisustvovali začetku rađanja bolova u koljenima…
Ovome, a i ostalim postavkama mobilnosti i stabilnosti ćemo se vratiti u nekom drugom članku.
NEKA VAŠ ČUČANJ BUDE PRILAGOĐEN VAMA
Čučanj je jedan prekrasan poligon za razvoj mobilnosti i snage na više nivoa, ali i idealno sredstvo za samoozljeđivanje. Nemojte ga izbjegavati, ali nemojte ga ni zloupotrebljavati. Slijedeći ove jednostavne smjernice, pokušajte se spustiti u čučanj. Kada osjetite da prilikom spuštanja više ne možete slijediti barem jednu od ovih uputa, vratite se u početan položaj. To je granica do koje ćete se za prvo vrijeme spuštati u čučanj, dok Vaše tijelo ne napreduje na višu, ili u ovom slučaju nižu razinu.
- Stopala malo šira od širine kukova, malo zarotirana prema van.
- Leđa ravna.
- Dok se spuštate u čučanj, nastojte da koljena prate liniju vaših stopala.
- Koljena ne smiju propadati prema unutra (ikserice).
- Stopala se ne smiju pomaknuti; podignuti niti izvrtati.
- Stražnjica se treba spuštati, a ne kretati prema natrag.
