„Jučer na večeri si mi bila nešto tiha, nerazgovorljiva, je ti bilo dosadno s nama? Il si nešto zamišljena, neraspoložena?“ Dobronamjerno pitanje stiglo je smsom od prijatelja s kojim se inače često družim u razgovoru.
Večera na kojoj smo bili je bila vrlo ugodna s povremenim bljeskovima zanimljivih tema. No većinu je vremena konzumirao razgovor o koprcanju u sustavnim zamkama i mulju. Ratifikacija, referendum, konvencija, sabor… Malo sam razmislila kako da mu odgovorim pa sam to učinila u svom stilu:
“Pa da ti budem iskrena, uopće ne želim sudjelovati u razgovorima koji opisuju naše društvo. Ne da mi se nabrajati manjkavosti ovog ili onog sustava, školskog programa i konstatirati kako je neki Marko rekao da je u Wonderlandu ljepše i bolje. Mislim da bi mi zanimljivije bilo ponavljati tablicu množenja. Sve to znamo, razgovorom o tome nećemo ništa promijeniti, a Marko Puzić iz Zemlje Želja nek sastavi kvalitetan elaborat s usporedbama svih pluseva i minusa pa nek se javi na razmatranje.”
Ja sam za promjene. Poduzimam promjene i pomažem drugima da se mijenjaju. Promijenila sam svoj način razmišljanja, svoje tijelo i način života u neslućenim omjerima. I još ću. Mijenjajući sebe, mijenjam društvo. I ja činim društvo i ne pada mi napamet razmišljati o tome kako to nema utjecaja. Ima!
Odbijam vjerovati da će sutra biti još gore. Svijet ostaje mojem djetetu. A oni koji razmišljaju tako da će sutra biti još gore i da nema smisla na ovakav svijet donositi nova pokoljenja,samo doprinose tome da se rađa sve manje kvalitetnih mozgova. Imajte muda, radite djecu i odgajajte ih tako da mijenjaju sve što je u njihovoj moći; na bolje!
