Nedavno sam spavala 8 sati. Htjedoh napisat “kao dojenče”, ali onda sam se sjetila da neka dojenčad ne spavaju niti 2 sata u komadu. Na primjer mi Mikete (svih četvero koji živimo na istoj adresi, čak i moja mama koja stanuje kat ispod), prve tri godine života našeg sina Jakova nismo spavali niti ta nedostižna 2 sata u komadu.
Dio mog posla u Centru je usmjeren upravo na mlade mame, posebno na rekuperaciju corea, centra tijela, nakon trudnoće i poroda. Curama je sve jasnije da rekreacijski trening nije rješenje za njihove probleme sa coreom i sve se više zalažu za sebe i svojih sat vremena u danu. Iako su umorne, pospane i često u bolovima.
U postporođajnoj kineziterapiji dotaknemo se i postporođajne depresije pa ih hrabrim da pričaju o tome jer to nije sramota. Zaista, nismo baždarene da nakon fizičko-emotivno traumatskog iskustva kakvo je porod (90%), budemo super sposobne brinuti se o svojoj najvećoj dragocjenosti, bez obzira na naše fizičko i emotivno tijelo koje se nije imalo priliku oporaviti.
Mi ćemo to učiniti, bez daljnjega. Ali s emotivnim i fizičkim posljedicama!
Iskreno, držim da je mamama potrebna i njega i terapija nakon poroda, a sve što dobijemo (ako u blizini nemamo svoje voljene mame ili svekrve), je obilazak bebe od strane patronažne sestre. Jer na djeci svijet ostaje. Muževi su danas divniji no ikad, ali oni moraju raditi, često i prekovremeno (o fizičkim i emotivnim posljedicama toga poslušajte uskoro na našem You tube kanalu; A. Miketa: “Priče iz šume”).
Ja sam, recimo, prvih godinu dana od poroda bila u PTSP-u. A u postporođajnoj depri sam bila do prije par godina! Uz divnog muža, mamu i svekrvu. A jesam cvilidreta 🙂
(Dečkiću s fotke će uskoro biti 15 godina).
Sada, kada je konačno to sve iza mene, na mala vrata (čitaj: … s krilcima) mi se prikrada predmenopauza. Zato mi treba puno sna. Da prespavam sve svoje radoholičarske demone koji me bude u 5 ujutro! I to vam se, cure, dogodi prije nego pošteno trepnete, prije nego ofarbate taj zid kojeg je dvogodišnjak “ukrasio”, prije nego što shvatite da se ne biste smjele ustajati s bolovima u leđima i spavati bez snova…
Prije nego shvatite da ste odlično isfurale sve svoje uloge, ali ste putem izgubile sebe…
Ako ste mama, sada se promotrite i razmislite, jesu mišići abdominalne zone isti sada kao i prije trudnoće? Jeste li zaboravile svoje potrebe i potisnule nezadovoljstvo, jer mislite da bi bilo previše tražiti još i to, da imate svojih sat vremena u danu?
