Ove sam godine dobila toliko uskrsnih čestitki koje su završavale sa: “fino se napapaj” ili “najedite se…” Zar se mojim prijateljima čini da inače gladujem, kad mi za blagdane žele bogatu trpezu? Što se dogodilo s uskrsnućem? S mirom u duši, sa zahvalnošću na obilju ili s uživanjem u okupljanju s obitelji? Te su me čestitke potakle na razmišljanje, pa je u razmišljanju između zalogaja izronio ovaj članak.
Back to our roots
Hajdemo lijepo razvući vremensku lentu pa pomaknuti fokus tisućama godina u lijevo, u natrag, u prošlost… U doba kad trgovine namirnicama nisu rasle iza obiteljske pećine, već se po antioksidante trebalo otisnuti u šetnju a po proteine u lov. Jasno je da trpeza nije bila uvijek bogata i da se nije jelo svaki dan; a kamo li brojalo kalorije. Ali, kad se jelo – onda se i slavilo! Neću ulaziti u vjerske motive ni detalje solsticija, ekvinocija i drugih prirodnih pojava koje su davnog čovjeka motivirale na feštu, želim se dotaknuti činjenice da je bogata trpeza otisnuta u čovjekovu podsvijest s direktnim linkom na dobro raspoloženje, slavlje i druženje.
Sad se želim osvrnuti na evoluciju čovjeka kao jedinke, ne kao vrste. Rođenje: izlazak na svjetlost, udisaj (kažu da je popraćen jakom boli), plač (totalna frka od naglog prevrata događaja) i onda utjeha na maminoj cici. Pa nije tako loše biti na ovom svijetu. Mekano je i ugodno, osjećaju se dobre vibracije, niz grlo teče nešto slatko i toplo… Ima li bolje utjehe?!
The nature has spoken
Hrana jest vezana uz utjehu, obitelj i dobre vibracije. I to je dobro! Čak vrlo dobro, dok god je vezano uz slavlja, svetkovine i posebne dane u mjesecu. No, u toj se priči krije i zamka, rupa bez dna koja svaku neopreznu jedinku željnu osjećaja zadovoljstva može povući na dno nezadovoljstva i još većeg razočaranja.
Pretpostavljam da ste do sada već povezali moje ime s brutalnom iskrenošću kada se radi o mom poslu, davanju savjeta ili skidanju vela s nekih dogmi ili loše protumačenih istina. Hajdemo razotkriti još jednu tajnu, podsvjesni program koji neke moje klijente; a vjerojatno i neke od vas čitatelja drži na kratkoj uzici prejedanja, pretjeranog grickanja ili prevelike konzumacije slatkog. Često u našim glavama, točnije svijesti postoji spoznaja da tolike kalorije uopće nisu potrebne za preživljavanje dana, no i dalje se kupuje, pune se hladnjaci i špajze, jede se da se ne baci i uvijek se na stolu ima nešto za gricnuti. Ali u našoj podsvijesti stalno tinja crvena lampica alarma koji se pali kad je količina stresa prevelika i kad je potrebna utjeha, skrovište, ljubav.
1+1 = 2
O tome da je konstantna količina stresa uvijek prevelika ne trebam ni pisati. Kao ni o tome da se danas po bobice ne treba šetati niti za lovinom trčati, već je dovoljno zaći za ugao po svoju dozu utjehe. Sve štima; nismo mi ljudi toliko zastranili kao što moderni mediji žele da mislimo, ponašamo se baš kako je priroda naložila! S ukusnim zalogajem utjeha će doći, no ona neće biti povezana sa slavljem, druženjem i okusima, već samo s okusima. Trajat će kraće i neće nas napuniti za daljnje izazove. Posebno ako je ta utjeha pojedena u lošem raspoloženju, u brzini, polusvjesno ili u „da se ne baci“ modeu. Također, dnevni stres će i dalje kapati u točno doziranoj mjeri da nas održava na poluživotu, iscrpljenima no i dalje aktivnima. Tražit ćemo još utjehe koja ne daje utjehu… I tako zarobljeni u krugu nezadovoljstva koje traži utjehu u vidu hrane koja nas čini nezdravima i „nedobroizgledajućima“ tražimo još utjehe u vidu hrane…
Stop!
Ako vam je ova priča pomogla da zavirite iza zavjese svoje svijesti, vjerujem da ste skužili da je s vama baš sve u redu i da prirodno slijedite evolucijski putokaz. Međutim, taj putokaz nije odolio zubu vremena pa se malo nakrivio i ne pokazuje više u pravom smjeru. Čovjek je biće evolucije pa kako je opskrbio svakodnevicu lakodostupnim namirnicama, tako treba ljudima dati i nove putokaze za upotrebu. Nadam se da ćete uspjeti prekinuti krug i potražiti novi vid borbe sa stresom. Meditacija je jedan od boljih. Fokus na disanje može biti dobar početak http://centar-miketa.hr/novosti/naucite-disati/ Tjelovježba također. Šetnja, igra s djecom ili ljubimcima, pjevanje – za to vam ni ne trebaju upute! Tako će blagdani, druženja i slavlja ponovno dobiti onaj sjaj energetskog i kalorijskog punjenja koji nam daje krila za nove borbe sa stresom, a vaše će ponašanje postati putokaz ljudima oko vas!
Ako ste od onih koji puno jedu jer jednostavno vole jesti, a pritom su još i potpuno zdravi i vole svoj odraz u ogledalu, imate sreće. Ovaj članak nije za vas 😀 I ja volim jesti, ali se osjećam bolje kad na dnevnoj razini jedem umjereno.
