Pozdrav svima koji trenutno imaju problema s leđima u bilo kojem obliku – bol, ukočenje, diskus hernija i svih ostalih „frka“ što nam kralježnica i njeni živci mogu negativno podariti. Imam 39 godina i moji bolovi počeli su u ranim dvadesetima, možda i ranije, iskreno više ni ne znam.
Samo znam da sam jedan od onih koji su očito „oguglali“ na konstantnu pozadinsku bol. Sve ide, sve štima, ali bol je uvijek tu kao dio svakodnevice i života. To ja zovem „život s kičmom“ jer sam kroz godine ustanovio da neki ljudi niti ne znaju da ih boli. Želim svima dati do znanja da rješenje postoji, a to je najvažnije.
Nisam nikad pomislio da ću i ja jednog dana pisati ovakav tekst kakvih sam se načitao na raznim portalima ili u člancima o zdravlju leđa. Ali eto drago mi je da sam došao do tog levela u životu pa da i ja mogu biti osoba čije će iskustvo nekome pomoći. Moj problem je što već treću godinu patim od abnormalno bolnih epizoda išijasa. I svoj problem sam rješavao analgeticima, injekcijama i čime god je bilo potrebno da se što prije vratim normalnom životu. Ali svaki put je ta bolna epizoda u meni počela krojiti strah i to strah od pokreta. Sve ide, sve klapa, ali mentalno sam počeo propadati. Život u strahu od ponovne epizode te sulude boli. Počeo sam micati iz života sve što volim, pritom mislim na hobije, i počeo sam se fokusirati samo na rad. Samo da mogu raditi. Jer je bolovanje za mene značilo depresiju koju nikome ne želim da osjeti.
Eh… i tada sam dobio broj od tog jednog genijalnog lika koji je kako sam čuo od drugih riješio „boga i vraga“ u vezi nas patnika. Pitao sam ga otvoreno u našem prvom razgovoru da li je moj problem rješiv, a on mi je odgovorio hladno i pozitivno: Naravno, ali trebat će vremena! To je bilo sve što sam trebao čuti u tom trenutku agonije boli kroz koju sam tada prolazio i dogovorio sam prvi termin.
Prvi termin me je oduševio. Bilo je to isključivo upoznavanje, priča o somatici, jedan puni sat edukacije i testiranje mojih tjelesnih sposobnosti. Trebalo je utvrditi za što sam trenutno bio sposoban. A bio sam u akutnom stanju. Odlučio sam nastaviti. Nakon trećeg termina već sam bio na parteru i polako se pripremao za treninge. Skoro pa magično s obzirom na to da sam došao praktički šepajući. Nakon odrađenih petnaestak sati bio sam spreman za grupu i klasične treninge. Osjećam se odlično, moji bolovi su minimalni, išijas ne osjećam… imam snage, imam poleta i najvažnije – taj prokleti strah i mentalna blokada su u debelom fade outu.
Kod Mikete nije samo stvar fizijatrije, tu je puno priče i puno edukacije o svome tijelu i njegovom stanju, a to je najbitnije. Trebalo se samo to konačno spojiti i to je on učinio. Spoj uma i tijela, a ne samo mehanike. Molim vas… učinite to za sebe jer stvarno postoji rješenje i možete opet živjeti kvalitetno.
