Kada pogledam ili krenem čitati što se sve danas prodaje i nudi u fitness industriji jednostavno ne mogu vjerovati kako neki ljudi mogu mirno spavati.
Moramo se pomiriti s činjenicom da je sada era metaboličkog treninga za masovnu populaciju. Jednostavno živimo u dijelu svijeta gdje imamo previše izbora i hrane. Da smo u Sudanu vjerujem da velika većina ne bi imala problema s prevelikim brojem kalorija konzumiranih uz tv ekran. Vjerujem da je naše tijelo malo kompliciraniji stroj od pukog ubijanja sala za život te vrtoglavicama i znojnim majicama.
Svaki dan je sve više trenera, osobnih trenera, trenera s raznim edukacijama i licencama i certifikacijama. Danas se traže brza i jednostavna rješenja, a tržište nudi brze programe s certifikatima s ili bez pokrića. I sam vlasnik puno certifikata, ali ja nisam trener. Ja ne treniram nikoga. Moja uloga je edukacijska i sebe smatram učiteljem. Učim ljude kako da se kreću i prenosim im svoje znanje na jednostavan način. Kao dokumentarni program koji je odabrao Đelo Hadžiselimović. Želim da nešto nauče i zapamte, a ne samo da pamte zvuk Gym bossa ili bilo kojeg drugog sata i da od toga imaju PTSP.
Velika većina mojih klijenata su obični ljudi koji guraju kroz život i pokušavaju sebi i svojoj obitelji omogućiti bolje mjesto pod Suncem. Većinu njih ili bol ili višak kilograma natjerali su da se pokrenu i učine nešto za sebe. Uglavnom oboje. Dali su mi svoje tijelo na povjerenje da od njega pokušam napraviti njima bolje mjesto za svakodnevno funkcioniranje. Da opet zavole pokret i da možda time “zaraze” nekog u svoj bližoj okolinu. Zato ja nisam trener. Ja sam Učitelj i kod mene dolazite na nastavu, sat i u školu. Ako želite trenirati, na kiosku imate hrpu DVD-a na tu temu ili You tube.
Over & out
