Snapchat, instagram i ludilo zvano fil(t)eri, 1.dio

Snapchat, instagram i ludilo zvano fil(t)eri, 1.dio

Slabo ti je od pogleda na IG profil poznanice/prijateljice koja ni na jednoj fotki ne liči na sebe? Ili… Možda si upravo ti ta tvoja prijateljica? 🙂 Pa stvarno, više se ne zna tko je operiran, tko je jučer objavio fotku staru (mlađu) 10 godina, a tko je kupio dobar program s filterima 🙂

Tko je tu lud???

Pa nitko. Zapravo, svi 😀

Ljudi su oduvijek imali želju izgledati bolje nego što uistinu izgledaju. Cure u tome prednjače. ODUVIJEK!

Čast izuzecima, samozadovoljnim. Al’ ruku na srce, koliko nas curki poznajete koje ne farbamo sijede??? A one koje se ne depiliraju? Ha??? Granica je tamo gdje je sama staviš.

Instagram u prošlosti

Sjetite se pećinskih crteža. Uvijek su se isticali “atributi” modela na crtežu. Sve su žene bile božice plodnosti. Cica k’o u priči. Muškarci su bili bogovi muževnosti, dohrane potomstva i tekućeg rata. Sami trokuti, koplja i lovine. Ljudi su se prikazivali u najboljem izdanju.

Sjetite se renesansnih portreta. Intenzivne boje, jasni obrisi, zrelo voće, rumeni obrazi. Spokojna gospa sjedi prekriženih ruku (danima, dok umjetnik pinela i pinela) i sije iz očiju sklad i ljepotu (ubila bi pijanog slikara da može, al’ dužnost joj nalaže da sjedi skrštenih ruku i šuti). Dobiješ dojam da su sve kuće bile pune zdravog voća i obilja, a ne kuge i prljavštine.

A dvorske dame sa svojim žičanim krinolinama, suknjama, podsuknjama, nadsuknjama i dosuknjama; korzetima od kojih nisu mogle disati, vrpcama, perikama i viljuškama od slonove kosti ukrašenim dragim kamenjem za češanje tjemena kroz duboku periku zbog ušiju? All natural, u suradnji s prirodom.

A tek fotke s početka 20 stoljeća? Bile su crno/bijele pa su fotografi ženama bojili u crveno usne i obraze da ih prikažu ljepšima i privlačnijima. Za fotkanje su se satima uvijale kovrče i obuvale cipele koje su se koristile inače samo za vjenčanja, sprovode i misu. Kad gledamo te stare fotke, stječemo dojam da su sve ženice vodile neke luksuzne živote, sjedeći u bijeloj opravici, rumenih obraza. A zapravo su kopale vrtove i usput dojile četrnaestoro djece usporedo.

Dodatak: moja je nona tamo početkom pedesetih dala fotkati svoje četverogodišnje  sinove. (Rodila ih je s 9 mjeseci razmaka, znači da je imala kvalitetan seksualni život). Jedan je imao cipele na nogama, drugi nije (imali su jedan, zajednički par), al’ fotkani su ionako od pasa prema gore. Na sebi su imali robicu koju je sama sašila, a mlađemu je pustila plavu kosicu da mu loknice padaju na ramena, jer je bio “tako lep k’o curica”. Čak mu je na čelo zatakla i malu špangicu. Da ne spominjem da su djeca plakala što se čak vidi i na fotki, užasnuta od onog što ih čeka – fotograf je bio u rangu babe Jage u to vrijeme 😀

Danas

Danas su svi trikovi i alati lakodostupni. I sve možemo, ako to hoćemo. Izgledati kao da dan provodimo sjedeći na tronu, kao da imamo nebrojeno pari cipela, kao da nam je frizura vazda postojana, kao da se nikad u životu nismo namrštile, a kamo li oznojile na treningu.

Ono što na našim fotkama ne možemo nikakvim filterom nadomjestiti je pozitivan govor tijela. Zdrava postura. Sjaj u očima i iskren osmijeh. A sve nabrojeno možeš imati na svojoj fotki ako se slikaš odmah nakon treninga 🙂 Istina, frizura neće biti postojana, ali tvoja fotka odavat će dojam osobe pune životnog veselja.

Kako možemo poboljšati svijet?

Učite svoju djecu da vide, a ne da samo gledaju. Ne možemo im ukinuti internet, ali im možemo ukazati na to da nečiji vrat ne može biti tanji od struka iste te osobe i da noge idu samo do poda, ne i dulje. Da normalno dupe mora imati nekakvu opciju za izbacivanje izmeta, što je teško moguće ako su ti gluteusi XXXL size. Da je trbuh mekan zato da bismo mogli opušteno disati, zatrudnjeti, napuhati se nakon jedenja fažola. Da tijelo ima svoju funkciju i da ta funkcija nije sjedenje u školi i osvajanje pisanih brojčanih rezultata. Ili poziranje za IG nakon škole; kao da zapravo imaju život i kvalitetno vrijeme za sebe.

Život je to što je.

Čim prije shvatite da problem u društvu nisu društvene mreže, nego da su one samo ogledalo društva (problema); bolje za vas i za vašu djecu.

Tea Miketa

Komentari
×

Zanima me