Je li ovaj svijet prilagođen muškarcima? Ne u smislu da su muškarci nesposobni pa im se ide niz dlaku, nego u onom smislu kao što je prilagođen dešnjacima. Desna je ruka jednostavno sposobnija; bolje razvijena i jača. Lakše se koristi i efikasnija je. Lijeva nema ništa protiv, zna gdje joj je mjesto, trudi se biti dobra ispomoć.
Treba li se žena duplo truditi i dokazivati da bi bila uspješna u svom, na primjer, poslu? Umjetnosti? Prihvaćenosti u društvu?
I ako da, je li to naša (ženska) krivica?
Sina Jakova smo suprug i ja napravili s istom količinom zajedničkih emocija sreće i ljubavi. Dobro, i nešto rada kukovima :-). Već u trudnoći sam spoznala da bez obzira na količinu ljubavi i želje za angažmanom, nas dvoje odgovornost i brigu oko djeteta ne snosimo podjednako. Mama je mama. Vjerujem da svi to kužimo i mislimo isto.
Tada je Miketa potegao više po pitanju posla, a ja više po pitanju domaćinstva. Sve s istim ciljem, sve s istom ljubavi. Ja sam osnovala Centar Miketa s jednakim udjelom ideja, ljubavi, rada i entuzijazma kao i moj suprug. Jakov je sada jedanaestogodišnji dječak, muž i ja radimo podjednako i promoviramo se i zajedno i zasebno već duži niz godina.
Međutim, njemu se nikad nije dogodilo da ga sretne poznanik i kaže mu: “Hej, tvoja žena ima onu firmu za vježbanje…”
Ili: “Ti isto radiš za svoju suprugu?”
Mene su to znali pitati. Pardon, znale pitati: žene. To je samo jedan od putokaza da smo vrlo vjerojatno same sebe smjestile u B kategoriju.
Volim vidjeti lijepo tijelo kako muško tako i žensko i držim da je za dugotrajni dobar fizički izgled potrebna ljubav prema sebi, higijena, rad i zalaganje. I malo stila :-). Ne sramim se ženstvenosti i ponekad ću iskoristiti tijelo, produkt svoga vježbanja za reklamu. No ako su curama obline i šupljine jedini atributi, same doprinosimo toj umišljenoj premisi da je ovaj svijet – muški svijet. Mi, žene.
Nemojmo se boriti protiv muške dominacije nego se podržimo međusobno, uvažavajući vlastite kvalitete bez razglabanja o manama. Iza leđa. Na kavi. Na noktima. U shoppingu još jednih super neudobnih cipela. Za sebe, naravno. Jer ti voliš da ti noge izgledaju duže. Na depilaciji. Dok urlaš i proklinješ njegovo ime jer ti kozmetičarka upravo odire krzno s najbujnijeg i najosjetljivijeg mjesta. Zbog sebe, naravno. Dok na rate plaćaš proljetni anticelulitni paket tretmana od 5000 kn, za sebe… Dalje se fućka.
Pa jesu li žene i muškarci međusobna konkurencija? Više ne postoji borba čopora ženki oko alfa mužjaka, ili postoji? Ne čini mi se da čovječanstvo izumire i da je potrebno svojim dražima mamiti mužjaka na rasplod, zbog produljenja vrste. Je li nam muškarac konkurent, ili je samo drugačiji?
Možemo mi cure, puno bolje od toga! Jedna od najljepših stvari na svijetu i jesu različitosti… Zato tražite potvrdu sebe u svojim očima, ne u očima promatrača!
