Hoćete da vam odam neke grozne stvari o sebi? Ne iz prošlosti. Toga se uglavnom ni ne sjećam. Ako ne želim. Baš o ovoj sadašnjoj sebi. I nisu u pitanju neki podivljali kosturi iz ormara već sitne niske ljudskosti koje svi imamo.
Obično se klonim ogovaranja i ne komentiram poteze poznanika, prijatelja ni suradnika osim ako te osobe nisu prisutne. Poželjno bi bilo da i zatraže moje mišljenje. Inače, što se mene tiče nečiji život? Osim ako me se stvarno i ne tiče, a to je već neka druga tema…
I tako, pošto ne ogovaram na kavama cijelom svijetu iza leđa, ogovarat ću ovako, javno.
Tema današnjeg ogovaranja su Facebook i Instagram.
Svi mi pratimo neke profile koji povremeno objave nešto što je nama bez veze. I mi također ponekad objavljujemo sadržaj koji je nekim našim pratiteljima bez veze.
No, ima posebno nelijepih i neinspirativnih postova.
Selfie
Mozak mi se instant umori kada na mrežama vidim selfie golih nogu od koljena na dolje, sa školskim primjerom manikure stopala (da, znam da postoji drugi, pravi naziv za manikuru stopala), dok trajni lak sja k’o zlatan zub. U pozadini se obično ljeska more, sinji galeb ili kakav zalazak sunca… Ne, ne radi o reklami za neki studio za nokte. Radi se o dosadi i nedostatku boljeg kuta za fotkanje.
Svoju dosadu možeš podijeliti s ljudima fotkajući i popularni hot-dog legs selfie. To je revolucionarna pozicija koja stupa na snagu ako nemaš svježe zapečen trajni lak i ne želiš pokazat stopala no sviđa ti se kako ti bedra izgledaju “upalo”.
Zašto, o zašto jednostavno ne možeš ležati i mislit, ili samo ležati; bez da misliš da nekog zanima to kako ti ležiš i misliš?
Statusi
Tužno su mi naporni “Ono kad…” statusi. Onaj koji je izmislio “Ono kad” bi trebao prijaviti autorska prava ZAMP-u ili nekoj drugoj sličnoj instituciji pa lagano zarađivati od toga. Ono kad sjediš i misliš i na račun ti samo kapaju kune… A srce veliko kao kuća… Moj galebe.
Poruke u inbox
Specijalna su poslastica.
Od nepoznatih muškaraca:”Kako si?”
“Udano.”
Od nuditelja čarobnog napitka za mršavljenje:”Možda ste zainteresirani…”
“Možda ne. Hoćeš reći da sam debela???”
Od samozvanih insta-trenera koji nude svoje usluge na plaži, po nepisanom cjeniku: ”Jesi li probala yogilates na sup dasci…”
“Jesi li ti probao poreznu inspekciju..? Bi li volio da ona proba tebe?”
Simpatični memes ili statusi s pravopisnim (najčešće višebrojnim) pogreškama
Molim da se uvede fejsbuk policija i da sve nadobudne i vickaste autore ovakvih tekstova pošalje na brzi tečaj pravopisa i gramatike. Čisto da obrazovani čitatelji ponekad uspiju prodrijeti do smisla njihovog posta bez posrtanja na svakom drugom slovu ili zarezu.
Ili da se u osnovne škole konačno uvedu pravila pisanja e-maila, SMS-a ili bilo kakve elektronske poruke. Jer razglednice se (a to osnovnoškolce uče pisati, za ozbiljno i za ocjenu), čak i u down under državi s vatrenim navijačima u “kockastim” dresovima, sve rjeđe koriste.
Kvadrat i kocka; prvi osnovne, btw.
I da, manikura nogu je natpis koji sam pokupila s izloga jednog kozmetičkog salona. Nudio je i „esluzivnu masažu“ pritom. Valjda sa sluzi umjesto s uljem.
Guzice
Ima nekih fejsbukuša koje se skrivaju iza svoje guzice. Svaka fotka stavlja guzicu u prvi plan. “Volim čitati knjige” status iznad fotke ogromnih gluteusa.
Ležim na plaži i mislim, a u pozadini mojih intelektualnih lopatica proviruje guzica.
Idem-u-grad-selfie, zguza.
Kužim, Kim je stvarno napravila super posao od svojeg dupeta no možda ipak nije bilo toliko do njenog dupeta koliko do njene glave? Žena je zaradila milijune, a sumnjam da se to baš može ako iznad dupeta nemaš i glavu.
S jedne strane žene marširaju za svoja prava, s druge su one koje žele karijeru na osnovu svojeg potencijala za razmnažanje… Mislim da i jedna i druga skupina imaju pravo. Svakom svoje, meni moje. Al evo, smijem ne voljet guzične fotke. I to nije zato što ja imam ravno dupe!!!
Oplakivanje
Ne volim ni kad se poneke srijede netko od sredovječnih i nostalgičnih frendova sjeti ogovarati sadašnjost i pisati o tome kako smo mi četredesttreće kao djeca za igru ganjali probušenu gumu od Zastave stojedan na štapu. A danas eto uopće nema tih kvalitetnih vozila na cestama niti tih divnih igara koje razvijaju kreativnost i dječju maštu.
Ili kako smo igrali cukarikafe, a danas je zamisli ćudoredno gurati nekom glavu među noge. Al takve igre pozitivno utječu na razvoj CNS-a i lokomotornog sustava. Posebno ako igrate bosi…
Vi frendovi, koji srijedom ogovarate današnjicu, sigurno znate da su vaše mame i none isto tako u osamdesetima spamale vaš omiljeni Monopoly? Ili Walkman?
Neke druge mame i none su u devedesetima govorile isto za CD player, za sve ono što je vaša današnjica donosila, a njima je bilo pre čudno i futuristično.
Danas je isto i njihova (ako su među živima) i vaša današnjica, jer danas nikad nije bilo nešto drugo nego – danas.
Sve češće opiranje promjeni znači da postajete stari i kruti. Ne mijenja se vrijeme, mijenjaju se ljudi. Ljudi ste i vi. Mijenjaju se i vaše stanice. Otpada vam kosa i raste nova. Režete nokte jer rastu. Mijenjate odjeću jer se troši. Zašto njegujete isti obrazac mišljenja koji se potrošio još u devedesetima?
Da, naravno da nisam ja mjerilo kvalitete nečijeg postanja po društvenim mrežama. No eto, imam svoje mišljenje i ono je takvo i možda se s njime slaže još nekolicina entuzijasta koji ne znaju poimence nabrojiti sve dosadašnje pjevačice Magazina. Ili onih koji znaju staviti točku i zarez na pravo mjesto. Nije baš Pitagorin poučak. Samo prvi osnovne.
Imam svoj PMS trenutak i upravo ga dijelim s vama. Zapamtite da je sve ovo izrečeno bez pune svijesti. Sva krv mi je u maternici, u mozgu je praznina. Nadam se da me nećete unfriendati… Ako ipak hoćete, obećajem da ću samo za vas napraviti red selfieja svojih osunčanih nogu s ekskluzivnom manikurom stopala.
