Postoje vrlo spretna djeca. Roditelji se čude i dive njihovim vještinama, posebno ako sami nisu nikad bili “sportski” tipovi. Čini se da su ovi malci jednostavno tako rođeni…
Mnogo je i one “šlampave” djece, koja zapinju na svakom koraku i ne pokazuju interes za sportska gibanja. Takva su djeca često nemirna kao da imaju višak energije koju moraju izbaciti, a ne znaju kako. Njihov mozak traži podražaj u tjelesnom gibanju, ali tijelu ne zna zadati kvalitetnu komandu. Stoga, proizvedeni pokret izgleda zbrkano. To još više ljuti i frustrira dijete, pa ono gubi svaku volju za novim pokušajima.
Kvaliteta pokreta ovisi o stupnju i kvaliteti razvoja mozga, a razvoj mozga ovisi o količini i kvaliteti pokreta.
Začarani je to krug iz kojeg ne možemo izaći, bili rođeni spretni ili šlampavi. Sretna vijest je da se mozak razvija do adolescencije (to su znanstveni podaci, ali naše osobno mišljenje je da razvoj mozga traje doživotno), pa se i veza mozga sa tijelom može istrenirati, ojačati i oplemeniti. U vrhunskom sportu je poznata uzrečica:
“Hard work beats the talent, when talent fails to work hard.”
Kontra lateralni pokreti su pokreti koji spajaju lijevu i desnu stranu tijela, kao što vidimo na fotografiji. Glancaju vezu između moždanih polutki i na taj način razvijaju motoričke sposobnosti. To opet povoljno utječe na razvoj mozga i na rješavanje eventualnih poteškoća nastalih prilikom razvoja, ili na unaprijeđivanje stečenih sposobnosti potrebnih za obavljanje sportske aktivnosti.
Nije nam namjera proizvoditi sportaše. Djeci želimo im pomoći da se osjećaju ugodno dok se kreću, da osjećaju svoje tijelo kao produžetak svojih misli i da pokret počnu doživljavati kao zabavu.
Na taj način će im i misli biti vesele.
Neka skaču!
