“A što se ti brineš za liniju, ti si u treningu, to ti je posao, treniraš svaki dan 8 sati…” Djelomično točno. Istina je da se gibam puno više nego ljudi koji rade fizički manje zahtjevan posao. Demonstriram vježbe, nosim uokolo Kettlebelle, mijenjam kilaže na šipkama… Ima tu posla. No kad je u pitanju trening koji je potreban meni; mom tijelu i mojoj duši, to često ne dobivam na svom crvenom tatamiju.
Kao i svaki vježbač, i instruktor treba barem sat vremena tri puta tjedno za sebe. A tih sat vremena je ponekad jako teško naći baš u vlastitom gymu. Imao prostor na podu tatami ili ne, to je prvenstveno moje radno mjesto. Ako netko pokuca dok treniram, otvorit ću. Ako vidim magnezij na kuglama, pobrisat ću. Ako netko od kolega u to vrijeme vodi grupu, zastat ću i pozdraviti svakog vježbača, nešto mu dobaciti i izmijeniti koju riječ. Ti će me vježbači često pitati – zar tebi još uvijek nije dosta treninga?
Nije! Meni uvijek fali treninga J Često mi fali i onaj osjećaj kojeg imate i vi “Ovo je mojih sat vremena!”
Divno je sjesti sama u auto, slušati muziku koju ja želim, voziti se do gyma gdje me čeka nasmijana trenerica i ekipa iz grupe, moji partneri u muci. Imam sat vremena za odraditi trening i neću dozvoliti da me išta omete. Dajem sve od sebe! Poslije malo sjedim u garderobi i mućkam shake… Odgovorim na koju poruku, smijem se s ekipom, kresnem selfie, sretna sjedam u auto. Slušam muziku koju ja volim putem do kuće i pjevam na sav glas!
Trening je stvarno potreban i preporučljiv svima. Teretana, pilates ili trčanje? Sve ima svoje prednosti i mane. Izaberite što vas privlači; ako je trener adekvatno obučen, imat ćete rezultate! Ali onaj osjećaj imanja super posebnog vremena za sebe je nenadmašan!
