Za AEQ metodu sam saznala preko prijateljice Petre koja je pročitala moje jadikovke o bolnim leđima na Facebooku.
Prije 2 mjeseca potpuno su me ukočila leđa u lumbalnom dijelu pa sam se nakon dugog oporavka teško kretala a stalno prisutna bol ograničavala je moje mogućnosti u fizičkom i psihičkom smislu. Petra mi je poslala link za radionicu koja je bila najavljena u Centru Miketa i već nakon par uvodnih rečenica koje su opisivale AEQ metodu osjetila sam da bi mi mogla odgovarati jer se osim fizičkom boli njome ispravljaju i iscjeljuju i energetski uzorci koji često dovode tijelo do akutnih stanja jer putem uma mijenjaju način pokreta.
Svidjela mi se, priznajem, ideja da odem na radionicu baš u Centar Miketa jer oni iza sebe ima niz stručnih ljudi koji se svakodnevno usavršavaju i žive ono što savjetuju ali još bitnije od toga imaju i zadovoljne polaznike njihovih radionica koji za njih imaju samo riječi hvale.
Na radionici je bilo i bolje no što sam očekivala; u maloj grupi od cca 10 polaznika bilo je odlično raditi. Među ženama i muškarcima različitih dobnih skupina s potpuno drugačijim problemima osjećala sam se kao dio slagalice- svi smo mi došli tamo kako bi se suočili sa svojim strahovima i ispravili obrasce u kojima se nalazimo bez obzira na to što su neki bili profesionalni sportaši ili kao ja- ljudi koji se premalo kreću i više sjede nego bi to voljeli priznati. Radionica je bila koncipirana tako da smo nakon svakog pokreta kojeg bi s potpunom pažnjom učili imali dio u kojem bi Aleksandar govorio o pokretima, a mi bi odgovarali kako smo ih doživjeli i osjećali. Pokreti su vrlo jednostavni, ali u isto vrijeme i kompleksni zbog pažnje koja se pridaje svakom pomaku, otpuštanju, istezanju, stezanju, disanju, osjećaju, sjećanju… pokreti su to kakvi bi svi pokreti trebali biti – puni poštovanja, pažnje i osluškivanja tijela i duha.
Taj dan smo učili dosta i bili umorni, ali sretni zbog svega naučenog i doživljenog. Pitala sam se kako napisati osvrt na radionicu koji se bazira na tom jednodnevnom iskustvu i ushitu pa sam zaključila da je bolje pričekati i vidjeti hoću li biti zadovoljna i nakon tjedan dana ili dva tjedna. Sva sreća da sam pričekala jer tek sad mogu sagledati iskustvo sa širinom- pokreti koji su na početku bili nespretni sad su puno usklađeniji, a svaki dan je isto vježbanje potpuno novo iskustvo; naizgled isti pokreti nisu mi dosadili jer su svaki puta novi i drugačiji, a i “teoretski dio” kojeg je Aleksandar na radionici iznio svakim danom dobivao je novo značenje.
Sretna sam jer osim što vidim promjene u načinu i lakoći kretanja tijekom vježbanja, osjetim promjenu u svakodnevnom kretanju i načinu gledanja i razumijevanja svojeg tijela, a umjesto straha od budućnosti i akutne boli osjećam olakšanje, snagu i radost zbog svakog novog dana koji će biti ispunjen svjesnim pokretima.
Ines Milčić / Pekmezmed
