Pitam se, jesu li naše bake govorile našim roditeljima tamo šezdesetih godina: Ugasi (zavrni) taj radio, tko zna od kud dolaze ti glasovi, možda su radioaktivni ti valovi. Ta televizija u boji je loša za oči, prekrijmo je tabletićem, ekran sigurno zrači, udalji se od njega, od previše televizije izrast će ti rep.
Koliko ovo sada zvuči smiješno?
Vjerojatno podjednako kao i nama i našim bakama pračovjekov strah od vatre kao izraza paklenog ognja.
Kad smo “pojeli jabuku” otisnuli smo se na put razvoja i evolucije. Sve do Applea i Microsofta :-). Povratka nema, i ni jedno majčinsko upozorenje tipa da pre više interneta nije zdravo za razvoj mozga neće donijeti željeni rezultat. Dijete će svakako nastaviti misliti na “ružičastog slona”. Tako se radio pretvorio u YouTube, a TV program u Netflix.
Onog trenutka kad shvatite da evolucija ne radi protiv nas, već za nas, opustit ćete se i dozvoliti vašem potomku da se razvija kako vremena nalažu. Ne restrikcijama, već primjerom. Ne negodovanjem, već motivacijom. Ako je vrijeme igara u parku prošlo, prošlo je. Nema načina da ga vratite, jer ni vi se ne igrate (90% vas) u parku da budete primjer svojim klincima. A zašto? Jer ste klince dobili u trideset petoj i park i šipke vam ne padaju na pamet nakon onih godinu dana neprospavanih noći i oteklih bradavica od dojenja. Ili klince ni nemate još jer završavate dvadesetosmi tečaj o samospoznaji. I uvjeti su nemogući, plaća je slaba i imate samo jednu sobu u stanu…
Skloni smo misliti da je instruktorski posao u skladu s prirodom. Moj posao je najneprirodniji posao na svijetu! Moji klijenti i ja imitiramo pokrete koje je čovjek evolucijski naslijedio na korištenje, u nekim umjetno stvorenim uvjetima. Ti se pokreti u svakodnevnom životu najčešće neće ponoviti. Radimo to s umjetno stvorenim rekvizitima, namjerno napravljenim da odgovaraju klijentovim mogućnostima i specifičnostima, da stanu u svaku šaku, da budu ergonomski oblikovani. U svrhu vježbačeva upgrejdanja na FUNKCIONALNU razinu. Svatko je specifičan i svatko zaslužuje individualizaciju programa. Da bi mogao ostatak dana bez problema sjediti u uredu…
I to je – u redu!!!
Ono što će neki čovjek koji na svojoj kičmi pošteno zarađuje za život raditi s ostatkom svojega van-uredskog vremena je važno. Jer, edukacija djece započinje edukacijom roditelja.
Zato: dođite na trening da u umjetnim uvjetima radimo prirodne pokrete koji u današnjem svijetu više nisu potrebni jer je evolucija tehnologije brža od evolucije tijela koje još uvijek ima potrebe kao i kad je svakodnevno radilo u polju… Dajte mu pokrete koje treba da bi ono moglo pratiti zahtjeve tehnologije 8 i više sati dnevno.
I prestanite se brinuti oko toga kuda ide ovaj svijet, sve je u redu. Mozak je organizator cijelog procesa, a njegova je svrha i uloga – napredak.
Tea Miketa
