Život i način života su se promijenili. Suvremenim načinom života stigle su neki benefiti, ali i neke prepreke. Sve je počelo izumom parnog stroja, a kasnije i ostalim izumima koji su potekli iz toga.
Strojevima su razvijene zemlje sve lakše mijenjale “ljudsku”, “životinjsku” energiju za energiju dobivenu iz fosilnih goriva, drva, ugljena, nafte… Sada imamo i druge vrste energija kao što je nuklearna, ali i razni oblici “održivih” (i manje održivih) izvora energije.
Čovjek je mogao (i može) dobiti puno više energije za sve životne potrebe bez upotrebe svog vlastitog tijela. Strojevi, mašine, aparati, oprema pomogli su da čovjek dobije više uz manje rada. To je postepeno dovelo do promjene svijesti čovjeka i važnosti vlastite energije.
Prije industrijske revolucije bilo je od životne važnosti da čovjek bude fizički dovoljno efikasan i sposoban, da uz manje truda i mašte napravi sve što je zamislio. Ako se previše potrošio, utrošio više energije nego je mogao proizvesti bio je u velikoj nevolji. Njegov, i opstanak obitelji, bio je direktno ugrožen.
Dobro promatranje, rasuđivanje, učenje, kreativnost bili su neophodni za radnu sposobnost, ali i inteligenciju. Prvenstveno svjestan stav prema vlastitom kretanju, izvršavanje svakodnevnih radnji zahtijevali su puno više vremena i pažnje. Sam tempo života bio je kudikamo sporiji nego danas, a jednostavnost i rasuđivanje je bilo veće. Kao i kretanje koje je zahtijevalo svakodnevno učenje i pažnju. Prvenstveno da ne dođe do ozljede ili bolesti. Sama okolina nije bila uređena, ponekad je čak bila i neugodna te je tražila konstantnu prilagodbu, učenje i pažnju. Prijenos znanja i vještina je iz generacije u generaciju bio jako bitan i važan dio učenja.
Od strojeva je čovjek mogao dobiti sve više energije i strojevi su polako zavladali, preuzeli kontrolu. Ne ovo nije scenarij terminatora, ali je slično. Strojevi ne osjećaju umor, mrzovolju, zavist, ljubomoru, kompetitivnost, oni samo rade.
Naše tijelo ima ograničenja, određena svim fizikalnim zakonima, ali uz pomoć strojeva (ili aplikacija) to je sve moguće zaobići.
Ipak evolucija je direktna i ne odbacuje tako lako stare navike, dokle god se ne pokažu beskorisnim. Tijelo i dalje voli pokret i uči kroz njega. Znate onaj osjećaj nakon treninga, hodanja, planinarenja, bicikliranja, ma bilo kojeg sporta? Osjećate se bolje, zadovoljnije i kreativnije. To je taj evolucijski potencijal koji ne smijemo izgubiti niti zaboraviti.
Zato stalno kroz svoje kanale promoviram važnost kretanje, a ne samo vježbanja. Važnost za naše fizičko, psihičko i emocionalno zdravlje.
