Sindrom trenja iliotibijalnog trakta

Sindrom trenja iliotibijalnog trakta

Iliotibijalni trakt je širok svega nekoliko centimetara, ali se proteže duž cijele vanjske strane natkoljenice. Polazi s kostiju zdjelice, gdje su uložena vlakna gluteusa Maximusa (veliki mišić stražnjice) te mišić tensor fascije late (potezač te fascije), i završava na vanjskom dijelu potkoljenice. Dolazi u dodir s retinakulom patelle na koljenu.

S obzirom na njegovu veličinu može doći do problema svuda gdje prolazi.

Naš iliotibijalni trakt može pohraniti 15 do 20 puta veću elastičnu energiju nego slični dio tijela našeg najbližeg srodnika, čimpanze. To govori u korist da smo mi rođeni za hodanje ili dugotrajno trčanje.

Faze našeg trčanja su podijeljene na “zračnu” i “zemljanu”, kada su obje noge u zraku ili na podu. Čak i samo hodanje se zapravo odvija 80% na jednoj nozi. Kako nas gravitacija uvijek povlači prema dolje, dolazi do stvaranja velike kinetičke energije. Čim dodirnemo tlo, odmah usporimo te gubimo tu kinetičku energiju. Ipak tu dolazi do izražaja naša anatomija i evolucijska prilagodba putem tetivnog aparata. Tetive djeluju poput opruge koja tu kinetičku energiju iz zračne faze pretvara u elastičnu potencijalnu energiju koju možemo iskoristiti. Tetive mogu do 50% elastične potencijalne energije pretvoriti natrag u kinetičku.

Ovo je fantastična prilagodba na lovačko skupljački način života, koji već stoljećima nije prisutan u Europi. Neka Afrička plemena i dan danas tako žive.

Međutim, u našem modernom, ekonomsko bogatom društvu evolucijske tekovine i dalje teku te ljudi kao vrsta osjećaju u sebi želju da se pokrenu. Na scenu stupa rekreativno trčanje, nogomet, košarka, vožnja bicikla..

Nedovoljno pripremljeno tijelo neće moći podnijeti napore koji se stave ispred njega te nerijetko dolazi do bolova i problema na razini kuka i koljena.

Simptom je bol s vanjske strane koljena, a bol se pojavljuje postepeno i uvijek je vezana za sportsku aktivnost. Na početku se pojavljuje blago i nestaje nakon odmora i prestankom aktivnosti, ali ako se ne poduzmu određene mjere, bol se pojačava i ne prestaje. Ako se zanemare početni znakovi velika je vjerojatnost da će se osoba prestati baviti sportskom aktivnosti.

Samopomoć je uglavnom ta da osoba bolno mjesto maže raznim kremama za ublažavanje bolova ili si stavlja hladne obloge. Sve je to kratkog vijeka i može pomoći, ali se problem neće tako jednostavno riješiti.

Detaljnim pregledom treba se trebaju ukloniti svi mogući uzroci pojave boli s vanjske strane koljena.

Tretmanske intervencije idu od pasivnih, kojima je cilj smanjenje boli, iritacije mekih tkiva pa do aktivne kineziterapije. Uvijek je cilj poboljšati kapacitet tkiva da može izdržati sve zahtjeve koji mu se serviraju. Prestanak aktivnosti je potreban na jedno kraće (ili dulje) vrijeme, ovisno o kompleksnosti samog slučaja. Uvijek je cilj povratak u fizičku aktivnost, ali i edukacija klijenta o važnosti dodatnog treninga, pravilne prehrane i hidratacije, uporabe adekvatne opreme za trening, ali i zagrijavanja prije same sportske aktivnosti.

Ako ste profesionalac ili rekreativac, koji želi riješiti svoje probleme ili poboljšati performanse, slobodno se javite.

Aleksandar Miketa

Komentari