Sigurno vam se dogodilo da ste perući salatu slučajno gurnuli ručku slavine prema toploj vodi, pa je i oprali toplom vodom. Ako jest, onda ste zasigurno primijetili i onu čudnu pjenicu koja se ispire s vašeg matovilca…
Možda ste pomislili da je taj isti matovilac nakon pranja izgledao tako neveselo zbog tople vode? Varate se. To je stoga što je bijela pjena zapravo konzervans, kojeg ste upravo oprali sa salate. Da, “svježe” voće i povrće se šprica ne bi li na duge staze zadržalo nutrijente i dobar izgled. Od tete zaposlene u jednom veeelikom trgovačkom lancu saznala sam da se radi o vinobranu i još nekim sprejevima… Za meso postoje posebni, koji daju boju i miris, pa odrezak izgleda kao da je još do maloprije skakutao poljima. Zajedno s ostatkom tijela, naravno 😛
Stoga smo se u svojoj kuhinji najprije preorijentirali na zaleđeno povrće. Ono jednostavno mora biti zaleđeno svježe, čim se ubere. Led je najprirodniji konzervans! Prema tome ispada da je zaleđeno svježije nego “svježe”… Jest, nešto je skuplje. Ali, ako računate da ge trebate samo malo proprati, da nema otpada niti čišćenja i da se priprema vrlo kratko – isplati se.
Zatim smo otkrili očišćenu i opranu salatu, pakiranu u vrećice. Postoje mlada zelena, miješana, matovilac, riga… Sve one su spremne za konzumaciju nakon što se izvade iz vrećice. Ja ih ipak perem prije, predostrožnosti radi. Takva salata je zaista svježa i omogućuje veeeliku uštedu vremena. Ima jedna sitna neugodnost: 250 grama salate stoji oko 12 kn…
Ali tu na scenu stupaju Plodine! Imaju posebno izdanje salate koje se zove “24 h”. To znači da pakiranje ima rok trajanja od 1 dana, iako je, naravno, super jestiva i dva dana kasnije. Ako se do navečer ne proda (a nikad se ne proda), ide na minimalno 50% popusta. Jednom sam je uhvatila za samo kunu! Eto koja je prednost dugotrajnog radnog vremena, ideš po potrepštine za ručak tek navečer 🙂
Na slici smo moj prijatelj Yoda i ja u špeži, zeleni kao salata od umora zbog 14 satnog radnog vremena.
One dane kad imam više vremena – a moram naći više vremena dvaput godišnje za promjenu guma, zaputim se u lov po Sloveniji ili Italiji.
Ovaj sam put, u ugodnom i blagoglagoljivom društvu (nije Yoda, al slično zvuči) stigla samo do Slovenije. Putem sam zastala da Jakovu uzmem kruh (mali obožava kruh, ali mu ga ne damo!!! Ili barem ne svaki dan i ne bilo koji) u “Pekari Kastav”. To je ta pekara koja sve radi bez aditiva. Istina, imaju sužen izbor te ne pripremaju burek pizzu ni peciva sa šunkom, nego samo štrudle, pite, buhtle, domaće kekse, mlince i više vrsta kruha. Otkriće je kruh bez kvasca kojeg rade tri puta u tjednu! Odličan izbor ako volite kruh, ali samo ako imate svoje zube 🙂 Sladokuscima preporučujem štrudlu od jabuka – samo mrvica dodanog šećera u odličnom tijestu bez jaja! Vegani, navalite!
Moram li spomenuti da se radi o obiteljskom obrtu i da kruh prodaju mama i kći? Ovakve ljude, njihov način rada i proizvode nemam beda reklamirati besplatno!
Ako vam je Kastav predaleko, svratite u njihov kiosk na velikoj placi.
Uglavnom, mi smo bile na putu za Ilirsku Bistricu pa smo prošle kroz Kastav…
U Hoferu mi je družica/klijentica, a ponekad i suradnica Karmen skrenula pozornost na sol. Običavam koristiti himalajsku, jer je puna minerala i služi i kao suplement. Znate li da obična morska, a i tuzlanska sadrži neke aditive? Dada, da se ne bi zgrušavala. Onaj trik s rižom u soljenkama više nije potreban, kemičari su iznad toga! Uglavnom, himalajska je čista od aditiva, pa sam navalila na nju. No, nedavno sam saznala od prijatelja farmaceuta da je također puna i raznih alergena… Zato alergičari – oprez. Radije se opredijelite za nešto ovako – ja jesam (alergičar i opredijeljena): Piranska sol, ručno skupljana. Primijetit ćete da je sivkasta, za razliku od naše koja je bijela kao snijeg. Pretpostavljam da joj se dodaju i neki izbjeljivači… Žalosno.
Domaćicu s crnom čokoladom smo ipak ostavile na policama i odlučile se za crni Lindt s lješnjacima. Red lješnjaka, red čokolade 🙂
Ponekad uzmemo i limenku fažola bez konzervansa, jako dobro dođe kad vam treba brzi izvor proteina – mi smo vegetarijanci, za nas je leguminoza protein 🙂
Kao da sam malo zabrijala na Slovence, hmmm… Ubuduće se javljam samo iz domovine, obećavam!
