Dr. Sanja Toljan: Vrijeme hormona tek dolazi i dobit će mjesto koje im pripada

Dr. Sanja Toljan: Vrijeme hormona tek dolazi i dobit će mjesto koje im pripada

Dr. Sanja Toljan rođena je 1964. u Vinkovcima, a 1988. diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1998. postaje specijalist anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja. 2004. godine osniva Polikliniku Orlando, shvativši da je došlo vrijeme da izađe iz sustava i svoje znanje i ideje slobodno uklopi u jedinstvenu i naprednu medicinsku praksu.

Svakodnevnim radom s pacijentima uočava najčešće poremećaje koji su posljedica modernog načina života, a posebice njegov utjecaj na naš hormonski sustav. Zbog toga se odlučuje za specijalizaciju iz preventivne i anti-age medicine u Belgiji, kod svjetski poznatog dr. Thierry Hertogha, prvog čovjeka Europe za pitanje hormonalnog balansa i preventivne medicine. Sa svojim radom upoznat će nas na panelu Meno Cure koji će se održati 20. travnja u Rijeci.

Na predavanju u Rijeci govorit ćete na temu Kako prirodno balansirati perimenopauzu. Za menopauzu većina žena zna, no koliko ih je danas u stanju prepoznati perimenopauzu?

– Perimenopauza nije fiksan period, više bi ga mogli karakterizirati kao vrijeme oko zadnje menstruacije. Problem u definiciji nastaje ako uvažimo različitost svake žene i prema tome i različit period kada ulazi u perimenopauzu. Rekla bih da svaka žena to prepozna, dogodi se neki klik u glavi, najednom vidiš nešto što te počinje smetati, a do tada nije, primijetiš neki simptom kojeg do tada nisi imala, osjećaš se drugačije. Jako je nježan ulazak u perimenopauzu, ali nježna ženska priroda ga primijeti uvijek. Ne kažem da nam se sviđa, ali sigurna sam da svaka žena zna kada je počela s perimenopauzalnom tranzicijom.

Trebamo li više raditi na svjesnosti žena o perimenopauzi?

– Perimenopauza je most kojim žena izlazi iz reproduktivne faze u post-reproduktivno razdoblje. Sve smo mi odgajane da je to najbolje razdoblje za žene, ta reprodukcija. Mladenački izgled, energija, svjesnost da možeš i hoćeš će nestati, a s time nestaje i naše zadovoljstvo. Mi učimo žene da je reproduktivna faza samo jedna faza u životu, a da nakon nje slijedi jedna predivna faza istinske slobode za ženu, faza s kojom žena može prvi puta upravljati, u kojoj je osoba, a ne dijete ovisno o roditeljima, žena zavezana obiteljskom dinamikom. Sada u postmenopauzi, žena je slobodna od svih spona. Mijenjamo uvjerenja da je postmenopauza opterećena bolešću, nemoći, borama. Postmenopauza je vrijeme slobode, izbora i branja plodova, rujna jesen života. Lišće nije više zeleno, ali sa svojim crveno- smeđim tonovima itekako sjaji.

Bili ste specijalizant anesteziologije, a kasnije ste diplomirali hormonsko balansiranje kod dr Thierry Herthoga. Što vas je potaklo na promjenu struke?

– Anesteziolog se stalno bavi stresom i hormonima, kako akutnim tako i kroničnim, kroz anesteziju i  liječenje kronične boli. Vidjela sam da svi moji pacijenti imaju problem s hormonima, koji im nitko nije mogao pomoći riješiti, a i sama sam tada prolazila kroz perimenopauzu, i nisam imala ni s kim o tome razgovarati. Da, bilo je to mračno doba za hormone, imam osjećaj da sam i sama potakla zajednicu na razmišljanje o hormonima, napisavši knjige o tome. Danas svi pričaju o kortizolu, a još prije 10 godina, nitko nije znao što je i što radi u tijelu. Osjećam da vrijeme hormona tek dolazi i dobit će svoje mjesto, ono koje im pripada.

Kada su hormoni ušli u vaš fokus?

– Prije 15 godina, nakon završene specijalizacije iz anti-aging medicine, hormoni su na velika vrata ušli u moj život i još nisu izašli. Interesantno, jako malo ljudi se želi baviti hormonima, pa moje oduševljenje nemam baš dijeliti s puno njih. Akademkinja Vida Demarin i ja puno pričamo o njima i oduševljene smo, radimo tečajeve za sve koji žele učiti o hormonima. Meni se čini da sve ide polako i presporo, ljudi imaju velikih problema, sa stresom i štitnjačom na primjer, a slabo ima liječnika koji razumiju problem.

Koliko su žene danas svjesne svojih hormona i njihovog utjecaja na kvalitetu života?

– Svjesnije su nego prije, jasno, ali isto s puno predrasuda pristupaju hormonskom nadomjesnom liječenju. Dok na primjer lagano uzimaju hormone štitnjače, koje im u većini slučajeva ne trebaju, hormonsku nadomjesnu terapiju za liječenje simptoma perimenopauze i sprečavanje prerane degeneracije u postmenopauzi, promatraju sa skepsom i strahom. Posljedica je to ogromnog neznanja. Liječnici se ne stignu baviti čitanjem znanstvenih radova zbog preopterećenosti poslom , te liječe onako kako ih uče farmaceutske kompanije. Tako na žalost nećemo pomoći ženama , ali niti muškarcima niti djeci. Uloga žene u zdravlju obitelji je presudna, pa mislim da jačanjem zdravlja žene, jačamo obitelj i zajednicu u cjelini. Majka, koja je zdrava, dobra je potpora svojoj obitelji, isto tako žena koja je zdrava i balansirana, u svojoj radnoj sredini nositelj je ideja, kreativnosti i produktivnosti,

Koliko samo promjena stila života može utjecati na naše hormone? Dajte nam neki primjer iz svakodnevnog života.

– Hormoni bi radili dobro kada bismo mi išli spavati u 22 sata, kada bismo jeli 3 obroka dnevno, žvakali hranu i kada bismo tijekom dana bili pokretni.  Kako to danas uglavnom ne radimo, hormoni nam se “pokvare”. Kad počinjemo hormonsko balansiranje, prije propisivanja bilo kojeg hormona, ovo sveto trojstvo treba biti zadovoljeno, ne zato što sam ja to izmislila, nego jer to pokazuje medicina zasnovana na dokazima, bez koje je danas nemoguće dobro liječiti ljude. Kad bih vam rekla da je za pronalazak gena cirkadijanog ritma dodijeljena Nobelova nagrada trojici znanstvenika, i da smo s time dobili alat za liječenje, kako onda da se to ne upotrebljava u liječenju ljudi? Pa prvu tvar svima bi trebali reći: ako ne poštuješ cirkadijani ritam, nema šanse biti zdrav.

Rekli ste da našim hormonima najviše može štetiti uzimanje hormona. Možete li nam to malo pojasniti?

– Da, to je istinska tvrdnja, koju često spominjem. Ako želite izliječiti žlijezdu, zadnje je da joj ponudite hormone, stavili ste ju u invalidska kolica, prestat će raditi. Jedino stanje kada žlijezdama treba pomoći je kada ih više nema, tj. ako su odstranjene operativno, ili su iz nekog razloga atrofirale, prirodnog ili umjetnog, a osoba ima simptome. Periodna atrofija jajnika žene može dovesti u velike zdravstvene probleme, i tada pristupamo nadomjesnom liječenju s hormonima. Kronični tireoiditis nije indikacija za liječenje hormonima  štitnjače, jer dodavanjem hormona, atrofirat će štitnjača, i ne da ju nećete izliječiti, bacit ćete ju u još veći problem. To je nažalost nešto što viđam svakodnevno. A u perimenopauzi, zbog prirodne atrofije jajnika, hormoni su nekada nasušno potrebni.
Žlijezde se prirodno balansiraju poštovanjem cirkadijanog ritma, jer su jako ovisne o njemu, pravilnom prehranom, sređivanjem mikrobioma i fizičkom aktivnošću, Ima li što jednostavnije?

Kada je posljednji trenutak da žena postane svjesna da lošim životnim navikama može utjecati na kvalitetu života u starosti?

– Zadnja menstruacija, menopauza, iza nje nema oprosta. Sve će se od tada promijeniti i za ženu nema oprosta, zato i imamo tranzicijski period za pripremiti se.

Jesu li naše mame i bake imale jednake probleme kao i mi danas ili ih je život ipak malo više “mazio”?

– Ne znam odgovor na to pitanje. One su možda bile povezanije, družile su se, valjda su u svojim malim ženskim razgovorima to rješavale, nekako u tišini, mirno, kako to žene inače rade. I danas ima žena koje to lijepo odrade, ali ima i onih koje zaista trebaju pomoć. Menocure za to postoji, da bude ta ženska zajednica koja pomaže rasteretiti srce i dušu.

Autorica ste nekoliko knjiga, jedna od njih govori o kliničkoj psiho-neuro-endokriono-imunologiji (PNEI). Što je to?

– To je udžbenik kojeg smo uredile akademkinja Vida Demarin i ja, a autori su 30-ak znanstvenika, liječnika, akademika, sve stručnjaci u svojim domenama. S ovim udžbenikom dali smo ideju povezivanja čitavog tijela u cjelinu, i kako bi to izgledalo kada bi ljude liječili na takav način. Dajemo jasne upute i znanstvenu podlogu za drugačiji pristup. Udžbenik se jako dobro snašao na tržištu, kupuju ga svi, ne samo medicinari. Svi koji se bave sa zdravljem nalaze da im je koristan.

Napisali ste i knjige “Čudesna moć hormona”, “Žene u hormonskoj ravnoteži”, “Muškarci u hormonskoj ravnoteži”. Kakav je odaziv žena na knjige, a kakav muškaraca?

– O, moje knjige su bestseleri. Ne brojim koliko sam  puta tiskala Čudesnu moć hormona, mislim da je prodana u  negdje oko 15.000 primjeraka. Žena i Muškaraca prodano je nešto manje. Muškarci jako vole knjigu, traže da napravimo audio-verziju jer oni to vole na taj način. Kad stignem, i to će doći na red.

Komentari
×

Zanima me