Svaka jedinka s normalnim neuromotornim razvojem kroz proces sazrijevanja stekne biotička motorička znanja. Popularno ih zovemo „osnovni ljudski pokreti“, primjerice: čučanj, iskorak, povlačenje, odgurivanje… Zatim ih, vrlo često, prestane koristiti na pravi način jer su u svakodnevici 21. stoljeća sve rjeđe potrebna. Svaki takav pokret, osim u svakodnevnom životu, ima svoju primjenu i u treningu.
Bez obzira na naziv sistema vježbanja kojim se čovjek bavi, rekvizit koji taj sistem koristi, način progresije i korekcije osnovnih grešaka ili disbalansa, ljudsko tijelo jest bimehanička cjelina. I zato mi poučavamo pokrete, ne mišiće. Naši klijenti najprije uče disati, potom ih se podsjeti na kvalitetan lokomotorni obrazac kakvog su nekad imali. Tada čučanj postaje goblet s kettlebellom ili back squat sa šipkom, iskorak postane duboki iskorak s bučicama, a odgurivanje postane sklek. Poznajemo princip gibanja, manje je važno s kakvim rekvizitom vježbamo.
Tijelo nismo kupili i uz njega nismo dobili upute o korištenju, račun ni garanciju da se u dogledno vrijeme neće pokvariti.
Posljedice lošeg „rukovanja“ su fizički bolovi, napetost, nemobilnost ili slabost. Kada poboljšamo fundamentalne pokrete, cijeli organizam postaje bolja i energetski učinkovitija cjelina. Zadovoljstvo počinje zračiti iznutra, a odraz iz ogledala postaje sve draži oku. Krug se zatvara pa fizički segment upotpunjuje emotivni; i obratno.
