Kada se uhvatim nečeg, radim to jer ili uživam u procesu; ili u rezultatima koji slijede. Dobitna kombinacija je uživanje u oba slučaja, o; ima i toga!
Slaganje robe sa sušila nije win-win. Ne uživam u slaganju robe, ali obožavam je nositi. Zato kad je slažem, uvijek maštam o tome što ću s čime iskombinirati i u glavi crtam situacije u kojima ću imati priliku nositi civilku. Tako mi i mrsko slaganje prođe u dobrom raspoloženju jer me nosi uvjerenje da ću uživati u rezultatu…
Ni igra nije uvijek bingo. Kao dijete, uživala sam u slaganju Lego kockica…
Slagala sam ih satima. U fantastičnom raspoloženju! Kad bih konačno završila svoje remek djelo, kakvu kuću ili vozilo; gurnula bih ga ispod kreveta da se “jednog dana” s njim igram. Taj dan uglavnom ne bi svanuo jer bi mi upotrijebljene kockice zatrebale za neku drugu kreaciju 🙂 Kućica bi nestala u trenutku, a onda bi satima, u čistoj uživanciji i nežaljenju pretvarala u robota…
Trening je u najvećem broju slučajeva dobitna kombinacija! Uglavnom uživam u procesu, u pokretu samom. Uživam u osjetima koji se stvaraju dok se gibam po tatamiju. Osjećam da rastem dok se trudim prenijeti znanje na polaznike svojih satova. Uživam u aktivnosti koja izgrađuje moje tijelo kad vježbam samo zbog sebe. Obožavam osjećaj povjerenja u sposobnosti svojeg tijela, osjećaj sigurnosti da se u njega mogu pouzdati u svakoj situaciji u koju se upuštam, osjećaj agilnosti, snage i gibljivosti… Uvijek uživam i u rezultatima učestalog pokreta. Ruku pod ruku s tim rezultatima ide i ona roba koju ne volim slagati, ali je volim nositi.
Ali, ima dana kada mi se ne da trenirati. Jednostavno nemam volje nizašto, osim za možda za prebacivanje svoje robe mami na pranje, peglanje i slaganje… Ona to radi sjajno! To su ona tusta riječka popodneva kad imaš osjećaj da te sivo nebo pritišće dok se približava kraj radnog vremena i jedina svijetla točka na vidiku je kauč.
Ali moja mama, a ni nitko drugi ne može oblikovati moje tijelo da izgleda kao da ga se kvalitetno koristi pa da ono i uzvrati još kvalitetnijim služenjem puno narednih godina. To mogu samo ja… A kada mi se ne da trenirati, motiviram samu sebe sjećanjem na ove ugodne osjećaje i nastojim ih probuditi u sebi. Znam da zaslužujem da se osjećam dobro i da to mogu postići kvalitetno doziranom tjelovježbom!
KAKO SE MOTIVIRATI:
- Zapišite ugodne osjećaje vezane uz sam proces, ali i rezultate treninga: samopouzdanje, prokrvljenost, bolje raspoloženje, povećanje voljnog momenta za neke druge akcije…
- Zapišite ciljeve koje želite postići, npr: bolja dnevna jakost ili mobilnost, bolje popunjavanje traperica, smanjenje tjelesne mase…
- Vjerujte da i tjelovježba postaje navika kao osobna higijena; pranje zubića ili tuširanje.
- Iako ste možda totalni početnik i umjesto da osjećate užitak u pokretu, vi se osjećate kao slon u staklarni, znajte da ste ipak bolji od većine koja još uopće nije izvadila kauč iz guzice!
A što ko motivacija ne pali? Čitajte u idućem članku!
